U Rijeci uvjereni u dobru utakmicu protiv Španjolaca: 'Betis nas neće obrijati'

U četiri je sekunde stalo sve ono što se već duže od godinu najavljuje i nazire. Čim je prvi put, kao tinejdžer, zaigrao za prvu momčad Rijeke Ivana Močinića proglasili smo riječkim nogometnim draguljem. Put do potvrde nadarenosti često je dug, za mnoge i predug ili nikad dosegnut, ali ako su na neupitni talent nakalemljeni upornost, profesionalnost i strast prema tom čarobnom nogometu, onda se ispliva na površinu.

Kad se pobjeđuje od sreće “hoda pola metra iznad zemlje”. Kad se dogodi kiks jedva zadržava suze ili čak zna zaplakati, ne samo zbog još uvijek mlađahnih godina nego jednostavno zato što mu Rijeka toliko u srcu. Voli dva kluba. Rijeku i milanski Inter. Što misli o seviljskome Betisu? Hoće li “obrijati” Rijeku?

- Neće! Još su dva treninga do utakmice (razgovarali smo prije jučerašnjega, nap. a.) tako da još nismo detaljno analizirali Betis, no trenerov je običaj da ni ne ulazimo u bezbroj detalja jer smo ipak najvažniji mi. A za Betis je dovoljno reći da igra La Ligu, da su ugledni španjolski prvoligaš i time je sve rečeno. Iznimno nogometno kvalitetan suparnik, iskusan u Europi, tehnički jak sa strahovito brzim igračima i protokom lopte. Ne treba imati iluziju da se stalno može pratiti ritam koji nameću jer njima je to svakodevica već desetljećima, svaka im je utakmica europski zahtjevna. Ali... može im se skratiti prostor, udariti ih njihovom oružjem, okomitom loptom u prostor koji se na svakoj utakmici može pronaći.

Koliko vas u drugom kolu skupine može uvjetovati 0:4 iz prvoga kola?

- Nimalo. Rekao sam vam deset minuta nakon utakmice u Guimaraesu da je Vitoria zasluženo pobijedila, ali zbog spleta okolnosti to je bilo rezultatski preizraženo. Poraz u Portugalu zaboravili smo odmah pa to i dokazali igrom i pobjedom na uvijek jako zahtjevnom gostovanju u Puli.

Momčad je puna Zagoraca, Slavonaca, Maleš je Dalmatinac, Zlomislić Hercegovac, ali se stječe dojam kako svi žive ono primorsko “Krepat ma ne molat”.

- Žive i to je normalno. Sve ih je ponijela riječka priča. A kako neće?! Uz ovu podršku i ljubav koju osjećamo prema klubu čije dres nosimo, svi smo mi Riječani.