Ne treba od svakog poraza raditi nauku, pa niti od ovog Dinamovog! Jer, ruku na srce, takvih posrtaja smo se u Maksimiru nagledali dovoljno za dva života! Ovdje je svaka utakmica sudbonosna pa zašto bi onda Aalborg bio iznimka?
Možemo sada danima plakati, prozivati zlu kob, očajnu obranu i nedostatak golgetera. Možemo nagađati hoće li sportski direktor Zoran Mamić smijeniti Zorana Mamića trenera i hoće li Dinamo odustati od najavljenog pojačanja u napadu koje je praktički bilo dogovoreno uoči Aalborga. No, možemo okrenuti taj list i krenuti dalje. Okrenuti priču na pozitivu jer pred ‘modrima’ je play off Europske lige.
- Ne živi se od onog jučer, već onog što donosi sutra - kazao je Zoran Mamić nakon utakmice.
Načelno je u pravu, ali da bi Dinamo bio bolji moraju se detektirati pravi razlozi posrtaja protiv momčadi koja po niti jednom parametru ne može s ‘modrima’ u istu rečenicu osim u jednom; jačem kolektivu koji Kent Nielsen njeguje u svlačionici. Danci nemaju klasu, ali su ekipa. Ono što već godinama nismo vidjeli u Maksimiru...
Osnovni problem ovog Dinama je obrana. Dok su se milijuni trošli na Machada, Wilsona, Goncala i slične igrače - u obranu je doveden Leonard Sigali! A Argentinac je u najvažnijoj utakmici ove sezone ostao na klupi. Može Zoki argumentirati svoju odluku činjenicom da je Sigalijeva zamjena Jozo Šimunović bio najbolji igrač Dinama u srijedu, ali i nije neka konkurencija pored Šimunića, Pivarića i pogotovo Pinta koji je servirao blagi očaj! Usput, taj Pinto nema alternative u Dinamu...
Dakle, pored cijelog niza ponuđenih bedema u obrani iz Argentine ( Fontanello, Rodriguez, Basanta), pored praktički slobodnog Schildenfelda i pred nosom dobrog Glumca - Dinamo dovodi nespremnog rekonvalescenta Sigalija a puca na Ligu prvaka? Čovjek se zapita tko je ovdje lud?
No, greške obrane pale bi u sjenu da je Dinamo zabio... Matematika je egzaktna nauka a brojke serviraju podatak da je Dinamo čak 19 puta pucao na gol gostiju (10 u okvir) dok je Aalborg šest puta uputio udarac, tek dva u okvir ali, nažalost, oba su završila iza Eduarda!
- Kada iz toliko prilika ne zabiješ onda ne zaslužuješ prolaz - bila je Mamićeva konstatacija nakon utakmice.
Istina, ali zašto si potrošio desetak milijuna eura a nisi doveo golgetera? Ili, zašto se žaliti na kikseve obrane kada niste doveli solidnog stopera ili bekove? Wilson Eduardo je etiketiran kao ‘senzacionalno pjačanje’ a protiv Aalborga je dobio tek dvije minute. Ako Portugalac nije spreman odigrati barem poluvrijeme u utakmici u kojoj ti o realizaciji ovisi par milijuna eura premije i dobra atmosfera, onda nije trebao niti dolaziti u Maksimir...
Na kraju, ne možemo se oteti dojmu da se i stručni stožer pomalo izgubio u kompromisima. Eklatantan primjer je Marko Pjaca koji je u očima svih deset tisuća navijača na Maksimiru trebao biti od prve minute na travnjaku nakon što je svojim ulaskom donio preokret u Danskoj i bio ponajbolji protiv Zadra. Umjesto toga, Pjaca je dobio 24 minute... Možemo se složiti da Domagoj Antolić nije krilni igrač, ali njegova prirodna pozicija je ionako u sredini veznog reda. Po čemu je to Machado zaslužio mjesto od prve minute?
- Gdje god sam igrao, stranci su trebali biti dvostruko bolji od domaćeg igrača da imaju prednost. Osim u Dinamu - kazao je jednom prilikom Jerko Leko i zapravo otkrio suštinu cijele ove priče oko Dinamovih poraza.
Ovdje je uvijek neki Wilson bolji od Kramarića, Pinto od Tomečaka, a Machado od Antolića. A dok je tako, u Maksimiru će i dalje roniti suze za atmosferom i europskim rezultatom a pola Zagreba će navijati za njegove protivnike!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....