Poliglot je, u to sumnje nema. Nakon domaće pobjede nad Mechelenom (5:0) prvo je stigao u konferencijsku dvoranu, odgovorio je na pitanja na francuskom, potom na flamanskom, pa na nizozemskom. A na kraju se spustio i u mixed zonu kako bi udovoljio želji novinara SN i za nekoliko njih na engleskom.
Koliko je, doista, ova pobjeda važna?
- Iskreno, i ne previše. Nacionalno prvenstvo i europska natjecanja, poput Lige prvaka ili Europske lige, dva su potpuno različita svijeta. Kod nas je otprilike kao i u Hrvatskoj, o suparnicima znate sve, a gotovo vječni je imperativ pobjeda. I stoga se iz ove pobjede ne može izvući bogzna kakvo samopouzdanje - rekao je trener Anderlechta Ariel Jacobs.
Što mislite i znate o Hajduku?
- Njegujem veliki respekt prema Hajduku. Kada u Belgiji spomenete hrvatski nogomet, uglavnom će svi, pa tako i ja, pomisliti na Dinamo. Nekoliko je godina u nizu prvak, ostvario je neke zvučne pobjede u Europi, dok se Hajduk vidio kao veliki klub, ali samo u prošlosti. Međutim, kada smo krenuli skautirati i gledati Hajduk, u glavi se skrojila potpuno drugačija ideja i vizija Splićana. Hajduk je na nas ostavio iznimno odličan dojam, što dodatno snaži i podatak da je trenutačno prvi na ljestvici.
Iskreno, koji vam je cilj na Poljudu? Čista pobjeda ili bi vas zadovoljio i 'une point’?
- Kada igrate u europskim natjecanjima, nešto što uvijek tražite su tri boda kod kuće i jedan u gostima. To je nekakva osnovica koja nudi prolaz. Međutim, budući da smo izgubili od Zenita na Constant Vanden Stocku, moramo nadoknaditi briselski minus. Iako, niti ideja o bodu mi se ne čini tragičnom, jer Zenit će, po mome sudu, biti prvi, a i s bodom iz Splita gradimo kuću nastavka natjecanja. Svi drugi imaju jednaku priliku... Očekujte 'knap’ utakmicu.
U Belgiji Hrvati kotiraju izuzetno. Igrači dugi niz desetljeća ostavljaju tragove dovoljno jasne da i nadalje postoji kontinuitet odlazaka prema matici Europske unije. Zašto Anderlecht nema hrvatskih igrača?
- Nama je nemoguće poći u Hrvatsku, Rusiju ili bilo koju drugu državu i dovesti igrače koji su bolji od naših. Čak niti one drugog kvalitativnog razreda. Oni svi odlaze u bolje lige, platežno i igrački snažnije, u Španjolsku, Italiju, Englesku... Pa čak i u Rusiju ili Ukrajinu. Naša su realnost tek treći ili četvrti izbori igrača, a oni su rijetko propust velikih. Ne možemo ući u trku s velikanima, a za kvalitetom nedostatnom bojama Anderlechta jednostavno ne posežemo. Radije se, to je valjda jasno, odlučujemo za naše klince. Kada bolje razmislim, doista dugo nismo imali Hrvata, koji je ono bio zadnji...
Sviđa li vam se posebno neki hrvatski igrač?
- Hm... Ibričić - zaključio je i značajno se nasmijao vrlo komunikativan tip.
Nismo mu htjeli kazati da Ibro nije Hrvat. Možda nauči nakon Splita. A možda je samo želio biti - ciničan. U svakom slučaju, nije istina da je loš trener. Ali da je stvoren za PR-a. Apsolutno!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....