SVETI DINAMOV GRAL Štefova desetka konačno je iz Srbije vraćena tamo gdje i pripada, u Zagreb

Kao što ljubiteljima umjetnina slina počne curiti kad im se u blizini ukaže neki izgubljeni Bukovac ili Berber, tako se nogometnim kolekcionarima povisi adrenalin kad ugledaju ili opipaju neki raritetni primjerak iz nogometne povijesti.

Tako je ovih dana u Zagreb došla “Mona Lisa”, Dinamov dres s brojem 10 iz sezone osvajanja Kupa velesajamskih gradova, dres legendarnog Štefa Lamze! Možete zamisliti oduševljenje među sakupljačima i povjesničarima, priča se proširila jer neki u tim krugovima taj dres nazivaju Svetim Gralom.

- Nakon dugih pregovora uspjeli smo nagovoriti čovjeka koji ga je dosad imao da ga prepusti i sada taj dres krasi moju brojnu kolekciju - ispričao nam je Krešimir Barić, inače jedan od najvećih kolekcionara svega Dinamovog: kopački, dresova, medalja, ulaznica, jastučića...

Baš smo ga ulovili u povratku s jednog sajma na kojemu je pronašao medalju osvajača Kupa 1960. s posvetom Vladimira Čonča. No vratimo se Lamzinu dresu, priča je zanimljiva.

Nema cijene za dres

- Taj smo dres pronašli u Srbiji, bio je u kolekciji jednog olimpijca koji je preminuo, dres je ostao pa je sad našao put do Zagreba i moje kolekcije. Kako je on dospio tamo, ne zna nitko. Je li Lamza nekome dao dres, je li ga netko posebno tražio pa dobio, doista ne znam, ali, eto, on je sada ovdje - kazao je Barić.

Doduše, tada su igrači nosili dresove po poziciji na terenu, “desetku” je, kad nije bilo Lamze, znao nositi Gucmirtl, no među kolekcionarima i Dinamovim povjesničarima gotovo da nema sumnje da je dres pripadao baš Lamzi. Jer to nije dres u kojemu je igrano finale, kad Lamze nije bilo, dres je s početka te sezone, dugih rukava, ali svejedno je velik ulov.

- Za mene on nema cijenu jer su ti dresovi rijetkost. Koliko ja znam, ovo je prvi igrački dres od te generacije koji se ovako javno pojavio u nečijoj kolekciji. Ima ih, vjerojatno, još u nekim privatnim ormarima ili ladicima, ali ovo je zaista prvi za kojega se u ovim kolekcionarskim krugovima može reći da je živ.

I dobar povod da u godini kad se obilježava 50. obljetnica osvajanja Kupa velesajmskih gradova netko pokrene ideju o otvaranju Dinamova muzeja. Istina, teško je bez pravog stadiona napraviti i muzej, premda, ako se ne varamo, prostorije pod sjevernom tribinom i krov nad njom trebali bi uskoro biti gotovi, zar ne? Ali da bi taj muzej bio doista bogat i da bi obuhvatio velik dio klupske povijesti, to nije sporno.

Sajmovi su mu slabost

- Znam četiri ili pet velikih Dinamovih kolekcionara. Neki skupljaju samo ulaznice, neki sve, neki su više usredotočeni na povijest Građanskog i godine Jugoslavenske lige. Ali zamislite kakav bi to muzej bio! - nada se Barić.

O tome koliko se raritetne stvari traže u tom svijetu govori podatak da i danas među internetskim oglasima možete pronaći stare predmete, dresove, sve s Dinamovim grbom. Primjerice, kapetanska zastavica s utakmice u Leedsu nudi se po cijeni od pet tisuća eura!

Dakako, nije Dinamo jedini klub koji ima takvih zaljubljenika, Hajduk, Rijeka i ostali klubovi HNL-a također imaju navijače s bogatim kolekcijama.

- Kad idem po sajmovima i vidim neku dragocjenost drugog kluba, javim prijateljima koji to skupljaju, kao što i oni jave meni. Tako je to u našem svijetu, pomažemo jedni drugima - zaključio je Barić.

Nogometna kolekcionarska scena vrlo je živa, ne poznaje granice, nevjerojatne stvari vrlo ćete često pronaći na jednako tako nevjerojatnim mjestima. Tako je i Lamzin dres završio u Srbiji...