Svakih 15-ak godina jedna legendarna momčad! Izaberite između '67., '82., '97. i '11.

I da će se 15 godina od 1997. napuniti 2012! Možemo ići i dalje u povijest, prije 1967. trofejna se generacija rodila upravo petnaestak godina ranije, 1951. Modri su osvojili Kup, ti su momci bili okosnica momčadi koja je 1954., a kasnije i 1958. bila prvak. Eto, nova, četvrta ili peta velika Dinamova generacija malo je uranila, “rodila” se nekoliko mjeseci ranije, u “jesen” 2011. Ipak, dobar dio te momčadi, jer neće svi otići, tek bi iduće sezone trebao napraviti pravi “boom”. Nije presudno, čisto zbog statistike, mogli bismo je zvati “generacija 2012”.

Onim nostalgičnima zvučat će možda kao svetogrđe uspoređivati Sammira s Prosinečkim, Rukavinu s Cvitanovićem, Badelja s Lamzom ili Kelavu s Ladićem i Škorićem... Međutim, Liga prvaka je u Maksimiru, klupska povijest od sinoć je bogatija za jedan veliki doseg, europski rezultat, Dinamo je dio elite. A to je sigurno pothvat vrijedan ulaska u knjigu priča o najboljim modrim momčadima.

- Bilo bi pretenciozno reći da je ovo generacija uz bok svim tim legendama. Čeka nas puno posla, puno se toga mora i poklopiti - govorio je Jurčić uoči početka pohoda na Ligu prvaka.

On je, kao i njegovi pomoćnici Tomislav Rukavina i Damir Krznar, bio član te velike generacije koja je svoj uspješan europski kas počela 1997.

- Bilo je ipak malo drugačije. Jer, mi smo si svi bili dosta bliski, bili smo odavde, sličan nam je bio način razmišljanja. Danas tu ima igrača iz svih krajeva svijeta, teže je sve to bilo napraviti nego onda. Ali, ja sam od prvog dana bio optimist - kaže Dinamov trener, a 1997. se prisjetio i Tomo Rukavina:

- Bilo je sličnosti, dakako. Također smo bili dominantni kao i danas, klub je bio odlično organiziran, kao i danas. Tek kad sam otišao van, shvatio sam na kojoj je razini bio Dinamo.

A što kažu pripadnici generacija 1967. i 1982? Jasno da i jedni i drugi misle, kao i većina javnosti, da su te dvije generacije daleko ispred svih.

- Mi nismo smjeli van do 28. godine, bili smo škvadra, godinama smo igrali zajedno. Danas je tu puno stranaca koji igraju samo za novac. Da me se krivo ne shvati, nije to pogreška, nego je to normalno u današnjem nogometu, igrači često dolaze i odlaze. Možda je zato baš puno teže stvoriti generaciju - kaže Zlatko Škorić, vratar iz 1967.

Mlinka, “predstavnik” 1982., sudjelovao je u više navrata u stvaranju Dinamovih momčadi, kao igrač ili trener. S vremenskim odmakom ovako gleda na stvari:

- Mislim da smo mi iz 1982. bili ipak bolja momčad, s više individualne kvalitete. Međutim, to naravno ne znači da ova generacija nije zaslužila mjesto među legendama, dapače. Bilo je vrijeme da skinu to prokletstvo, presretan sam što su uspjeli - kaže Mlinarić.

Tradicija je, eto, nastavljena - svakih petnaestak godina jedna legendarna generacija. Pojedinačno, uvijek će biti polemika koja je bolja, svatko ima svoje ljubimce. Za one koji su rasli sa '67. ni danas nema boljih od Lamze ili Rudača, dječaci i djevojčice iz '82. ne bi Cicu, Mlinku i Ceru mijenjali ni za Messija i Maradonu, kao što tinejdžerima iz devedesetih teško netko može biti bolji od Žutog ili Mare. A Miki, Sammir, Ruki i društvo doveli su Ligu prvaka, najveći nogometni spektakl u Maksimir. I to će im današnji klinci, ali i oni stariji, uvijek pamtiti.