Količina pehova za tmurnu fazu karijere aktualno je stanje Ivana Perišića. Desetak dana prije susreta sa Srbijom Perišić se opet ozlijedio. Uzmemo li u obzir da u ovoj godini vuče problem aduktora, da je zato vadio i dva zuba te više puta preskakao treninge, jasno je zašto mu forma nije izbliza na željenoj razini.
U svakoj varijanti izborniku Štimcu ovaj hendikep stvara ozbiljne probleme. Perišić je bio standardni izbor u sve četiri kvalifikacijske utakmice. Zamijenjen je samo u finišu protiv Walesa, kad je ušao Vida.
Izbornik nema velikog izbora. Teško je očekivati da bi za tako važnu utakmicu mijenjao sustav igre (4-4-2) i(li) izveo više rošada te drastično promijenio kompoziciju momčadi. Primjer tih promjena je da Rakitić ode lijevo, a na desnu stranu podigne Srnu (zbog motoričnosti), uz uključenje Vide na beku. Druga je opcija da Ćorluku postavi na desni bok, a Lovrena na stopera, Srnu u vezu. Ako doista Štimac odstupi od sustava i pribjegne na 4-2-3-1, tada postoji opcija da lijevu polušpicu igraju Eduardo, Sammir, čak i napadači Petrić ili Olić. Dojam je da je to previše riskantna opcija s obzirom da su Srbi na bokovima najjači (Ivanović, Kolarov, Tošić, Tadić), a ne čini se mudrim ni toliko promjena u formaciji i važnoj taktičkoj koncepciji...
Kranjčar
Samo jednom odigrao 90 minuta u komadu otkad je u Kijevu, i to 14. rujna protiv Karpatija. No, sada je pripremljeniji, iako su Ukrajinci tek krenuli u sezonu. Prednost mu je veliko iskustvo (77 utakmica uz zavidnih 14 golova), poznavanje obveza na lijevom boku i motivacija da vrati izgubljene pozicije. Posljednju značajniju rolu odigrao je u Tel Avivu 9. listopada 2010. s dva pogotka za 2:1.
Rakitić
Kao i Kranjčar može igrati na svim pozicijama središnjice. Zanimljivo da kao i Kranjčar igra iza prve špice u 4-2-3-1. U odličnoj je formi, a kao desni bočni veznjak s lakoćom nadopunjuje srednjeg defenzivnog Vukojevića i tehnički obogaćuje taj koridor. Treba li to mijenjati?
Sammir
Brz u prvim koracima, najprodorniji od konkurenata u igri 1-1, tehnički odličan. Minus mu je manji radijus kretanja, nesklonost defenzivi, pogotovo na boku, a upitna mu je i fizička sprema. Ne samo zbog načina života već i različitog ritma ovakve u odnosu na HNL utakmice.
Eduardo
U 4-4-2 nema puno šansi, ali u 4-2-3-1 mogao bi biti lijeva polušpica. Tako bi zapravo djelovao kao druga špica. No, iskustva ukazuju da je Eduardo najkonkretniji kad je bliže protivničkom golu tako da ne vjerujemo u toliko pretumbacija kako bi on nastupio na lijevoj strani srednjeg reda. Isto vrijedi za slične opcije (Olić, Petrić).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....