'Stalno se sumnja u mene, ne razumijem, možda zato što sam dečko s Trešnjevke...'

O tome da je Ante Čačić čovjek bez poraza na Dinamovoj klupi piše se gotovo iz dana u dan. Već i vrapci na krovu cvrkuću o njegovoj nepobjedivosti. Rezultati su mu uistinu za “pet plus”, ali kad se radi o igrama plave momčadi postavljaju se neki upitnici.

Kako bi on ocjenama od 5 do 10 ocijenio svoju momčad za igru protiv Maribora?

- Gledao sam ponovno snimku utakmice. U prvom poluvremenu Maribor nam nije napravio ozbiljnu šansu, mi smo ih imali četiri, pa taj dio zaslužuje vrlo visoku ocjenu. Da nismo imali nekoliko nepotrebnih prekršaja, bilo bi još bolje, ali ta dionica zaslužuje ocjenu između 7,5 do 8.

Slovenci prijete, stadion Ljudski vrt je rasprodan, može li Dinamo ispasti?

- U nogometu je sve moguće. Međutim, siguran sam da ćemo u Mariboru pokazati tko je Dinamo. Postavit ćemo se na način da dobijemo utakmicu, nećemo čuvati prednost, nećemo ništa kalkulirati.

U vas se dosta sumnjalo, sumnja se još uvijek. Znate li da ste praktički bili prekriženi nakon Ludogoreca, da je Eduardo Reja bio milimetar do klupe?

- Dobro sam se nosio sa svim time. Nego, mogu li ja vama na tu temu postaviti jedno pitanje?

Samo izvolite...

- Što je moj hendikep? Zar taj što sam od svoje 25. godine trener na tržištu? Ili možda taj što sam isključivo sve napravio svojim radom?

To je već više pitanja.

- Ne sramim se to kazati. Kao trener počeo sam u Prigorju iz Markuševca, krenuo sam iz najnižih rangova. Gdje god sam bio, napravio sam uspjeh. Nikad nisam bio gubitnik, nikad nisam ispao iz lige, moje su momčadi uvijek igrale dobar nogomet, igrači su uvijek napredovali. Za trenera Dinama sam došao u dobi kad sam potpuno sazrio. Nisam se libio kazati na predstavljanju ono što moji prethodnici nisu kazali.

Dajte nas podsjetite?

- Rekao sam da će Dinamo igrati svoje najbolje proljeće. Igrao je najbolje proljeće u zadnjih sedam-osam godina. Rekao sam da nam je minumum Europska liga. To je napravljeno. Još nemam niti jedan poraz. Dinamo igra najefikasniji nogomet u zadnjih desetak godina. Sve statistike su na mojoj strani, prosjek je preko dva gola po utakmici. U ovim europskim kvalifikacijama nismo izgubili niti jednu utakmicu, od pet smo pobijedili četiri. Konačno, Dinamo je nekad ispadao nakon traljave igre i traljavih golova. Sad prolazi. To je dimenzija više. Ne razumijem zašto se stalno sumnja u mene, ne razumijem. Možda zato što sam dečko s Trešnjevke, što sam tu odrastao, što sam normalan, što sam obiteljski čovjek?

OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!