Sammir prvijencem za Vatrene spasio Hrvatsku, Igor Štimac mu zahvalio poljupcem

Sitnica od sto milijuna eura u cjenovnoj razlici nije sinoć pomogla hrvatskim reprezentativcima da protiv selekcije 1. HNL izvuku više od boda. Revijalna utakmica za što brži zaborav zaključena je s miroljubivih 1-1. Utakmica zamišljena kao festival hrvatskog nogometnog talenta, poslužena je gledateljima na Kantridi u obliku lijeka protiv nesanice. Predstava bez mirisa, boje, okusa i naboja, bez problema je držala četiri tisuće posjetitelja u stanju blage anestezije. Pratili su meč bez uzdaha, povika, o navijanju da ne govorimo. Svaka dječja kazališna predstava u usporedbi s ovim doima se kao neobuzdani vrtlog emocija.

Drugačije teško da je moglo biti, s obzirom na to da je Armada bojkotirala predstavu. Njezini su se malobrojni predstavnici stihijski okupili na navijačkoj tribini, zaboravili transparente i zastave pa odšutjeli utakmicu i upalili se tek da bi napadnim oduševljenjem pozdravili neku rutinsku intervenciju Ivana Kelave. Njegove muke u Ligi prvaka niti ovdje nisu prošle nezamijećeno.

Sretna je koincidencija da se jedini buran aplauz tijekom prve dionice prolomio Kantridom u 25. minuti, ali ne kao nagrada Andreju Kramariću za gol državnoj momčadi, nego kao znak podrške Armadi koja je izvjesila poruku čelnicima Saveza. “Svoje revije igrajte na Facebooku, ne ponižavajte našu Kantridu”.

U opskurnom ambijentu nogomet je bio očekivano “čaroban”. Zvijezde koje nisu uspjele eskivirati obavezu gledale su prije svega kako se u jednom komadu i bez ožiljaka vratiti poslodavcu. Oni koji su trebali dokazati da ovdje nisu izbornikovom zabunom, poput Radoševića, previše su griješili u elementarnim stvarima.

Selekcija 1. HNL odigrala je oprezno i pametno. Dvojica defenzivnih veznjaka Ademi i Kreilach u svakom su trenutku pazili da ne izlože na čistini četvoricu obrambenih igrača. Rukavina je fino, filigranski pleo oko centra, a Rebić u svakom trenutku prijetio eksplozijom iz kontre.

Društvo koje su odabrali Ferenčina i Scoria povelo je iz prekida, kada je Brozović s lijevog boka zavrnuo loptu na peterac, a Kramarić se iskrao pospanim stoperima i pogodio za 0-1. Uz malo više mirnoće u završnici, mogla je selekcija HNL-a na odmor i s opipljivijom prednošću.

U stanci između dva poluvremena očekivana promenada. Štimac je ostavio u svlačionici cijelu prvu postavu osim Vide, i profitirao već nakon dvije minute. Vida je uposlio Sammira na osamnaest metara od gola, a Brazilac je efektnim udarcem pogodio kut golmana Blaževića.

Hrvatska je u šarenom sastavu odigrala poletnije i povezanije. Obrana se preformirala na stoperski trojac ( Maloča, Šifo, Runje) i izbornik je dobio igrača viška u veznom redu. Ravnoteža na terenu debelo se promijenila u korist “kockastih”, koji su ulazili u prilike i promašivali.

U mini tragičara dvoboja do kraja će izrasti Nikica Jelavić, koji je u dva navrata savladavao Blaževića, samo da bi gledao kako stoperi na gol-crti stižu loptu i izbacuju je u polje.

Duje Čop je na drugoj strani mogao još jednom nokautirati “vatrene”, silovito je pucao sa 14 metara, ali je Vargić pročitao putanju lopte i obranio udarac.

Dobro popunjena Kantrida, raspoloženost nazočnih zvijezda i motivirani pristup ambiciozne mladeži, kad bi se sve poklopilo, bila bi to zgodna večer u Rijeci, relaksirajuća i optimistična. No, izostane li bilo što, dojmovi će ostati šaroliki, a komentari često skeptični prema svrsishodnosti ovakvih priredbi. Na akterima je red da zadovolje gušt nogometnih zaljubljenika.

Mladi ulaze u fokus, stacionirani na obje strane, pogotovo Kovačić, Runje, Radošević, Livaja, Andrijašević... Oni i Sammir mogu prosperirati, u Savezu tumače kako je za njih ova utakmica kao stvorena, da Štimac vidi koliko su kadri Vatrenima biti od koristi. Najviše što se ovakvom revijom može profitirati je eventualna spoznaja da se na neke, koji dosad nisu bili u žarištu, i ubuduće treba računati. Prije ili kasnije.

HNL bi dobio mrvicu afirmacije zaprijeti li na travnjaku njegova ekipa Kockastima, reprezentacija nosi veći rizik, ona mora opravdati ulogu favorita. Mnogih nema, ali tu su Mandžukić, Eduardo, Jelavić, Perišić, Kranjčar, Badelj..., dovoljno za pozornost tribina željnih majstorskih poteza.

Ovaj put nećemo strepjeti niti previše navijati, želimo samo da se na kraju dana zapitamo "kome je upućen najjači pljesak?". Španeri pokažite se, tko zna kad će biti sljedeća tako neobvezna prigoda jer svaki susret reprezentacije, pa i prijateljski ako je međudržavni, nosi veći pritisak. Ako ništa drugo, za razliku od kvarnerskog summita, ostali se računaju za ljestvicu Fife. Večeras ne tražimo bodove nego dojmove.