Rukavina je danas Dinamova Mirta Šurjak. I njega gledatelji vole, ali žiri mu nije sklon...

Ne znamo je li Ante Rukavina nakon serije promašaja protiv Lokomotive utjehu potražio na Drugom programu HRT-a. Kad mu je teško samo treba pogledati Hajduk i pomisliti: ‘Ajde, hvala Bogu, barem nisam tamo!’ Bez uvrede Splićanima, bez podcjenjivanja, ali Rukavini bi danas od činjenice da je N-ti napadač Dinama gore palo tek da je prvi napadač ovakvog Hajduka. A ono što smo vidjeli i čuli u Maksimiru u subotu još je jedan dokaz da Rukavina ne zaslužuje status koji trenutno ima u Dinamu.

Sjećamo se Igora Cvitanovića, najboljeg strijelca u povijesti kluba. Imao je krizu, kad nije mogao zabiti niti prazan gol. Pamtimo kako ga je tada publika uzela na zub, svaki njegov dodir lopte bio je popraćen zviždukom. Bolje sreće nije bio niti Mark Viduka, doduše, njegova je priča imala i političku pozadinu. Mnogi su Dinamovi igrači u prošlosti bili na ciljniku maksimirskih tribina, Rukavina je, čini se, potpuna suprotnost. Protiv Lokomotive nije mogao ništa zabiti, ali kad je izlazio iz igre zaradio je veliki pljesak . Neki će reći, koga briga za tu šaćicu gledatelja, oni su ionako nevažni. Istina, malo ih je, ali upravo su to oni koji dolaze uvijek, koje zanima samo nogomet i koji nisu niti na ovoj niti na onoj strani. Nema ih puno, ali oni su u subotu poručili Vahi: ‘Mi želimo gledati Antu Rukavinu!’

Da nije bilo Rukavine i njegovih golova Györu, Vaha danas vjerojatno ne bi niti bio u Dinamu. Ruki je zabio i Villarrealu i otada - nestao. S kim god smo pričali o Anti, koji god trener prozborio o toj temi, svi se čude zašto je on tako zabetoniran u drugom planu, zašto mu Vaha ne vjeruje. U redu, može biti drugi, iza Beqiraja, može biti i iza Sylvestra, ali biti tako daleko od važnih uloga, to je neshvatljivo. Dečko je iz Panathinaikosa došao da bi igrao, a sad je u lošijoj poziciji nego u Ateni.

- Žao mi je što Ruki nije zabio, vjerujem da će drugi put uspjeti - rekao je Vaha nakon utakmice.

Svi vjeruju, pak, da će Ante dobiti još jednu šansu. Zaslužio ju je. Nije zabio, ali igrao je vrlo dobro. Vaha ima u ruci ‘bat’ koji će presuditi. Znamo da mu nije zaboravio onaj nokaut Ademija, znamo da je tada rekao da je za njega Rukavina prekrižen. Vaha je taj potez smatrao izdajom, jako ga je incident pogodio, to je bio trenutak kad je Ante počeo tonuti u njegovim planovima. No, možda je ipak došlo vrijeme za oprost. Pogotovo sad kad je prvenstvo gotovo, kad nema pritiska i imperativa. Jer od Rukavine će Vaha teško naći boljeg napadača, takvi su još skuplji od Šibenčanina.

- Što mu trener sve radi, dobro je da Ante uopće još igra nogomet - rekao nam je nakon utakmice jedan ‘prijatelj svlačionice’, dobro upoznat s Rukijevim statusom.

Uvodio ga je u sudačkoj nadoknadi, zatim ga nije uvodio uopće, dugo ga je držao na ledu. Sad mu je Vaha dao minutažu i dobio jasan odgovor od publike: ‘Ante mora igrati’! Hoće li trener poslušati tu ‘šaćicu’ ili je Rukavini nakon Lokomotive presudio?

Kako je netko duhovito primijetio, Rukavina je danas Dinamova Mirta Šurjak. Iako vjerujemo da pjeva bolje od tv-voditeljice, i njega, poput nje, publika voli, a žiri mu nije sklon. Znamo da na kraju ipak odlučuje žiri. Ali, možda barem jednom posluša glas naroda. I razuma!