Riječki Meksikanac: Igrao sam u mladoj reprezentaciji, a s klupe me gledao - Chicharito!

Tjednima se na Kantridi vrtjela ista priča. “ Gutierrez je dobar, Delgadillo je talent, ali kad bismo bar uspjeli dovesti još jednog Meksikanca. Top igrača, klasu. Toliko dobrog da ga ni u snu ne možemo platiti nego samo čekati da nam se Atlas smiluje.” U jednom trenutku činilo se da od tog top igrača neće biti ništa, predsjednik Komen već je forsirao druge opcije, ali strpljivost i pozitivna tvrdoglavost predsjednikova stručnog savjetnika Dide Milenkovića ipak su do Kantride doveli - Heberta Efraina Popocu Alfereza. Napadač, 23 godine, nimalo blistavih golgeterskih referenci u Atlasu iz Guadalajare, no, uvjereni su u Portiću 3, igrač te klase da u HNL-u može i zabijati, i driblati, i asistirati “do mile volje”.

■ Takve komplimente tek treba potvrditi, ali ako predviđanja Rijekinih čelnika (daj Bože) ispadnu točna, prvo se pitanje nameće samo od sebe: zašto se silno simpatični Alferez iz daleko bogatijeg i jačeg kluba, Atlasa Guadalajare, preselio u nemjerljivo siromašniju Rijeku, u daleko slabiju ligu?

- Zbog Europe. Svaki nogometaš iz Južne i Centralne Amerike ima dva cilja: izboriti mjesto u svojoj reprezentaciji i - zaigrati u Europi. Neki mogu odmah u najjače eurolige i u najjače klubove, ali većina ide zaobilaznim putem pa tako i ja. No nisam došao sa strahom, u nepoznato. Pričao sam puno s Gutierrezom koji je, zajedno s Delgadillom, na Kantridu došao ranije. Guti je nahvalio Rijeku, s punim pravom. Ovdje je sjajno, ja prelazak u Rijeku doživljavam kao promociju i veliku šansu da se upravo u Hrvatskoj nametnem većim zapadnoeuropskim klubovima.

■ Koliko ste daleko od poziva u meksičku reprezentaciju?

- Trenutačno sigurno nisam u prvom planu, sad sam i daleko od izbornikovih očiju, ali... Malo-pomalo. U Europu sam došao, prvi je cilj ostvaren, a ako Bog da zaigrat ću i za najbolju reprezentaciju svoje zemlje. Bio sam standardan u mladoj meksičkoj reprezentaciji. Prvi napadač, a moj dobar prijatelj, bio mi je rezerva. Sjedio je na klupi i gledao kako ja igram. Onda sam ozlijedio ligamente...

■ A on uletio i ostao u sastavu?

- Ne samo to, nego mu je poprilično dobro krenulo. Prije koju godinu bio mi je rezerva, danas sam ja u Rijeci, a on u “Teatru snova”. Taj prijatelj je - Chicharito, čovjek od najvećeg povjerenja Alexa Fergusona i zvijezda Manchester Uniteda! Jedna ozljeda i karijera se okrene. Ali dobro... To je dio nogometa i života. Chicharito je zaslužio sve dobro što mu se događa, a ja sam još dovoljno mlad da napravim karijeru kakvu želim.

CIJELI INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!