Vijest je iz Rudeške ceste 25 stigla uoči Božića. Nakon Ivana Matića, Marka Loze i Darka Jozinovića Rudeš će u njegovoj drugoj prvoligaškoj sezoni s klupe voditi Tomislav Ivković (58). Četrdesetak dana nakon odlaska iz Koprivnice Ivković je dobio novi posao. Rudeš je postao četvrti njegov klub u Prvoj HNL, nakon Međimurja, Lokomotive i Slavena Belupa.
- Sve je došlo, nekako, preko noći. Predsjednik Rudeša Ivan Knežević imao je razgovore s Lokomotivom, Osijekom i Rijekom o uspostavljanju suradnje, a sve je postalo zanimljivo jer su neki klubovi pokazali interes da ja preuzmem momčad kao trener koji je poznat po tome da daje priliku mladim igračima. To me zainteresiralo. Moram biti iskren, ni sam ne znam je li to dobar potez, ali opet, bolje je da se radi, da se stvara, nego da se ne radi ništa. Sigurno da je situacija takva da Rudeš ne može lošije od ovoga. Došao sam da bismo promijenili sliku kluba, da ga organizacijski dovedemo na višu razinu - govori Ivković i objašnjava:
- Klub je imao suradnju s Alavesom, koja na kraju nije ispala takva kakvu su željeli jer se nije ispunio taj petogodišnji plan. Naravno da je Rudeš došao u situaciju da je izgubio korak i tlo pod nogama. Nisu se mogli za sezonu pripremiti onako kako se trebala pripremiti ozbiljna prvoligaška momčad. Nisu uspjeli reagirati na vrijeme jer to nije bilo ni moguće kad izgubiš cijelu momčad.
Deset poziva
Ima li naznaka da bi se ove zime stvari ipak malo mogle posložiti?
- Kao prvo, moramo se organizirati kao klub, da se zna tko što treba raditi. Sastao sam se s čelnicima da se dogovorimo o načinu rada. Predsjednik Knežević i ja glavni smo za struku, a ostali će točno znati koji je njihov opseg posla i što trebaju izvršavati.
Je li odluka o dolasku u Rudeš bila teška? Ipak je riječ o momčadi koja je u 18 kola uspjela osvojiti mizerna tri boda.
- Razmišljao sam, naravno. Imao sam barem deset dolaznih poziva u kojima su mi rekli da sam kreten, da nisam normalan jer idem u takav posao. Ali ti su me pozivi isto tako i motivirali da odem u Rudeš. I u drugim ligama postoje klubovi koji su zadnji na ljestvici, pa i tamo rade treneri. Ako naši treneri mogu otići van u lige koje su po razini ispod naše i boriti se za ostanak, zašto ja ne bih ostao u Hrvatskoj i probao Rudeš učiniti boljim? To je izazov, isto kao što je i Koprivnica bila izazov. U nogometu učiš dok si živ. S obzirom na prikazano, nevjerojatno je da je Rudeš osvojio samo tri boda. Isto sam tako vidio da momčad nije pokazala agresivnost, borbenost, glad koja je potrebna u borbi za goli život. Igrali su kao da su sigurni u sredini tablice, što se i reflektiralo na broj bodova. Mnogi su igrači imali dosta visoko mišljenje o sebi, mislili su da zbog klubova iz kojih dolaze predstavljaju nešto, a na terenu nisu predstavljali ništa. Oni moraju shvatiti da je to njihova borba za egzistenciju. Tko to ne pokaže, s obzirom na to kakav sam kao trener, nema šanse da opstane.
Svaki je rad izazov
Nije vam bilo ispod časti preuzeti Rudeš?
- Svaki je rad izazov. Ako je jedan Ćiro Blažević nakon bronce na Svjetskom prvenstvu mogao trenirati Muru, ako je Zlatko Kranjčar mogao trenirati Sesvete, zašto ja ne bih vodio Rudeš? To je prvoligaški klub u mojem gradu i ako možemo isprofilirati neke domaće, zagrebačke igrače, zašto ne bismo to napravili, ili, isto tako, zašto to ne bismo učinili s igračima koji će doći iz drugih klubova. Uvijek treba naći motivaciju za posao. No to moraju popratiti i igrači. Oni koji to ne prihvate, u tom ih projektu ih neće biti.
Postoji li rezultatski cilj za proljetni dio sezone?
- Osvojiti puno više bodova nego što smo osvojili dosad. U tome možemo uspjeti ako napravimo momčad koja će ginuti za svaki pedalj terena i koja razmišlja kao da joj je svaka utakmica posljednja u životu. Ako si to neće moći utuviti u glavu, neće igrati; igrat će juniori Rudeša i oni koji to hoće. I ako se ispadne, moramo stvoriti kostur za 2. ligu pa da se odmah vratimo u najviši razred. Tko misli da je tu na godišnjem odmoru, taj je u krivu, jer vozni je park Rudeša na razini Dinama. A Dinamo je prvi, a Rudeš zadnji s tri boda. S obzirom na rezultate igrači Rudeša na treninge i utakmice trebali bi dolaziti biciklom, autobusom ili tramvajem, da ne kažem romobilom, a ne takvim bombama od automobila.
Tražimo pojačanja
Kad smo kod voznog parka, hoće li u Rudešu ove zime biti kao na autobusnom kolodvoru po pitanju igračkog kadra?
- Neće. Svaki igrač koji dođe na probu doći će isključivo ako ga ja dovedem na probu. Sigurno neće doći autobus s igračima koje su na probu doveli menadžeri. Igrača ću morati vidjeti prije da bih mogao reći da može doći kod nas. Otići će pet-šest igrača i vjerojatno će ih isto toliko i doći. Toliko nam ih treba da bismo se pojačali u svim linijama. Bitno je da ti igrači koji dođu mogu donijeti prevagu na terenu.
Bez obzira na ogroman zaostatak na ljestvici i izglednost da će Rudeš ispasti među drugoligaše, Ivković nije pesimist.
- Dok god postoje teoretske šanse, nećemo razmišljati kao da smo već ispali. Imamo produžene pripreme jer u prvim utakmicama nakon stanke igramo s Dinamom, Osijekom, Lokomotivom i Rijekom, tako da imamo vremena za slaganje momčadi. Pokušat ćemo se pokefati s momčadima koje nisu među prve četiri da bi smo došli do bodova presudnih za goli život - zaključio je Ivković.
Sertiću želim sve ono što i on meni želi
Ivica Sertić naslijedio je Ivkovića na klupi Slavena Belupa i nedavno je potvrđen kao dugoročno rješenje koprivničkog kluba. Je li to dobar potez Farmaceuta?
- Njemu želim sve ono što i on meni želi.
Dugo se Ivković poznaje s Joseom Mourinhom, koji je dobio otkaz u Manchesteru. Je li to početak njegova kraja?
- Ne bih rekao, ali moram priznati da mi se nije sviđao kako igra United. Možda to i nije samo njegova greška, jer igračka kvaliteta Manchestera nije dovoljna da bi mogla biti iznad četvrtog mjesta. I umjetnički je dojam loš. Potrošio je Mourinho puno na igrače, ali i ostali su klubovi trošili. Slično je bilo i u Belupu, gdje smo doveli dosta novih igrača i kazao sam da ćemo tek nakon drugih priprema biti pravi. Nekim igračima kad dođu u nova prvenstva treba vremena za prilagodbu.
Kad bi mlađi bili kao ja, ne bi im bilo kraja
Kratko je trajala pauza. Na klupu se vraća najstariji trener u aktualnom sazivu Prve HNL. Osjeća li se Ivković kao najstariji strateg među prvoligašima?
- Ja sam mladi tata, imam djecu od 10 i 12 godina. Kad bi se ovi mlađi osjećali kao ja, onda im ne bi bilo kraja. Jedina razlika između mlađih kolega i mene jest što ja manje upotrebljavam laptop od njih. Oni troše puno više vremena od mene na laptopu, pa će i prije ostarjeti. I oči će im sigurno otići prije mojih.
Kratki pregled prve polusezone u Prvoj HNL?
- Najveće je razočaranje Rudeš zbog samo tri osvojena boda. Tu je i Istra 1961, no oni su se isto skupili preko noći i sigurno će rasti, dok je Slaven Belupo mogao imati tri-četiri boda više. Naravno, i Hajduk je veliko razočaranje. Gorica je bila hit, a ostalo je očekivano. Dinamo je uvjerljivo najbolji, potrefili su se im se karakterno igrači. U zadnjih deset godina Dinamo je imao puno većih zvijezda i boljih igrača, ali je današnja momčad puno karakternija i zato imaju rezultate.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....