Digitalizacija javne uprave, efektivnost pravosuđa, željeznička infrastruktura, mogli bi još dugo nabrajati u čemu sve Hrvatska zaostaje za razvijenim europskim državama. Iako je i Hrvatska nogometna liga pokazivala znakove arhaičnosti u odnosu na druge europske lige, novi ugovor o TV pravima će joj pomoći da se ozbiljnije pozicionira na europskoj nogometnoj mapi. No, unatoč novom ugovoru i dalje postoji velik prostor za napredak i povećanje kvalitete. Ugovor vrijedan 44 milijuna eura potpisan je na četiri iduće sezone, što znači da će hrvatski klubovi dijeliti 11 milijuna eura godišnje.
Slabiji će više profitirati
Polovica tog iznosa bit će podijeljena podjednako među prvoligašima, dok će se druga polovica iznosa dijeliti ovisno o plasmanu na kraju sezone i gledanosti. Klubovima poput Dinama, Hajduka, Rijeke i Osijeka taj novac neće biti presudan, ali će puno značiti niže rangiranim klubovima. Financijsku injekciju dobit će i hrvatski drugoligaši koja će biti značajno manja, ali itekako dobrodošla.
O ugovoru i budućnosti HNL-a, razgovarali smo s profesorom zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Tomislavom Globanom koji je jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za financije u sportu.
- Za klubove "velike četvorke" ovo neće biti značajna financijska promjena, no kako se pomičemo od petog mjesta prema dnu ljestvice, benefiti za klubove bit će sve veći i veći. Recimo da ste klub kojem za pokriće troškova treba 25 ili 30 milijuna kuna godišnje, ako ste do sad na ime TV ugovora ostvarivali milijun kuna ili manje, a sada to poraste na 5 ili 6 milijuna kuna, onda je to velik iskorak. Pogotovo se to odnosi na drugoligaške klubove koji u Prvu HNL stižu iz značajno lošije financijske pozicije od preostalih devet klubova prvoligaške konkurencije. Vidjeli smo koliki je financijski jaz između Prve i Druge HNL ove sezone na primjeru Hrvatskog dragovoljca.
Iako je novi ugovor korak naprijed za hrvatski nogomet, u usporedbi s ostalim europskim ligama on je podosta manji. Vrijednost ugovora u Poljskoj i Švedskoj viša je od 50 milijuna eura po sezoni, a u Rumunjskoj iznosi oko 30 milijuna eura. S druge strane, ugovor u Srbiji vrijedan je oko osam milijuna eura, a u Češkoj šest.
- Snaga lige nije najvažnija odrednica visine TV ugovora. Koliko će neka kompanija biti spremna izdvojiti novca za prava prijenosa nogometnih utakmica primarno ovisi o financijskoj računici iza toga iznosa - veličini tržišta na kojemu će se taj proizvod moći prodati te kupovnoj snazi stanovništva koje bi taj medijski proizvod trebalo konzumirati, što diktira i cijenu TV paketa na kojemu ćete sadržaj emitirati. Rumunjska je zemlja s pet puta više stanovnika od Hrvatske, a životni standard u Švedskoj je dvostruko viši od hrvatskog. Nije nebitno ni kakva je dostupnost ilegalnih prijenosa na kojima u visokoj kvaliteti možete gledati utakmice bez da ste potrošili jedne lipe svog novca.
Svijetla budućnost
U ljeto 2020. godine HNS je potpisao ugovor vrijedan 103 milijuna eura s tvrtkom Endorphin Magine u trajanju deset godina. Kao što je već poznato, propašću tog posla otvorio se prostor za potpisivanje ugovora s Hrvatskim telekomom i SuperSportom. Nije isključeno da se ugovor obnovi nakon četiri sezone, a njegova vrijednost bude još i veća. Postoji niz uvjeta koji se moraju ispuniti kako bi do toga u konačnici i došlo.
- Ako se HNL nastavi razvijati u smjeru u kojem se razvija, budućnost je svijetla. Naravno, na cijenu nekog budućeg ugovora utjecat će i makroekonomska situacija koja će biti prisutna u trenutku kada se o tom ugovoru bude pregovaralo. Nije isto pregovarate li o poslovnoj suradnji u recesiji ili u ekspanziji. No, za značajniji iskorak HNL-a potrebno je poboljšati infrastrukturu koja trenutno ne stvara lijepu kulisu kada gledate prijenos HNL utakmica. Pripomogao bi i iskorak naših klubova u Europi koji bi donio više pozicija u ligi koje nešto donose, što stvara natjecateljsku draž, a time i veći interes gledatelja.
Uporno se godinama spominje sportska infrastruktura u Hrvatskoj. Očito je kako se po tom pitanju neće dogoditi značajnije promjene u bližoj budućnosti, a nacionalni stadion i dalje ostaje nedosanjani san za sve hrvatske zaljubljenike u najvažniju sporednu stvar na svijetu. Ako se ta lopta ne može zakotrljati, postoje drugi načini kako se može podići popularnost lige.
Adekvatan primjer je poljska Ekstraklasa koja raznim sadržajima na svojim društvenim mrežama poput izbora za igrača i momčad kola, potez tjedna te mnogim drugim jednostavnim načinima utječe na popularnost lige.
Prva liga ima službeni twitter i facebook account, ali u jeku najviših razina popularnosti tih društvenih mreža, oni su slabo iskorišteni. HNL-ov službeni instagram ne postoji.
- I u tom pogledu je u posljednje vrijeme vidljiv iskorak, doduše za sada više 'odozdo', decentralizirano, od strane entuzijasta i ljubitelja domaćeg nogometa koji kroz podcaste, videa, tekstove i objave analiza na društvenim mrežama plasiraju izuzetno kvalitetan, rekao bih i vrhunski sadržaj, a većina toga je na volonterskoj bazi. Dakle know-how, ideje i volja za stvaranje sadržaja postoje, a bilo bi dobro da to bude prepoznato i podržano 'odozgor' jer su to kanali kojima danas možete doprijeti do izuzetno velikog broja ljudi. Vremena u kojima vam je primarni kanal komunikacije prema gledateljstvu neka studijska emisija na TV-u jednom tjedno daleko su iza nas. Tu vidim daleko najveći prostor za napredak - zaključio je Globan.