Jedan detalj Hrvatske nogometne lige na bizaran način ukazuje kako kod nas čak ni egzaktnost nije lišena dvojbenosti i rastezljivosti. Uvedeni su brojači na ulazima, ali na više hrvatskih nogometnih stadiona se lako uoči nesrazmjer broja službenih podataka o posjećenosti s realnom procjenom uživo.
Zašto je to tako možemo jednom sasvim drugom prilikom. Ovo je tema o sličnoj problematici, ali u bitno važnijem kontekstu, a to je - sudačko pitanje.
U Splitu je sudac dosudio dva kaznena udarca za domaće. Svatko ima svoj laički sud, svaka strana (klubovi) ima svoju verziju istine, što može ići u red uobičajenog. No, kada sudački akteri imaju različite interpretacije istog događanja, onda HNL zbilja ima veliki problem.
Glavni problem
Ostavimo po strani da je delegiranje suca, s kojim je jedan suparnik nedavno imao utakmicu-slučaj (primjer Slaven - Hajduk), nerazumljivo eksperimentiranje sudačkih čelnika. Ostavimo po strani i činjenicu da je na njega i prije utakmice javno učinjen pritisak (nepovjerenja) od strane toga kluba. Najveći problem suđenja u HNL-u je nedosljednost!
Neuobičajeno je da kontrolori odmah nakon utakmice (Kovačić) komentiraju suđenje, nije jasno zašto je i ovaj put to učinjeno. Još je manje uobičajeno da postoji različitost ocjene sličnog prekršaja. Po kontroloru je kazneni udarac na Nikoli Kaliniću ispravan jer je stavio nogu prije braniča Rijeke i ovaj ga je udario. Za više-manje isti slučaj, kada je Posavec iz Varaždina u Puli iznudio jedanaesterac “jer je nogom tražio kontakt s vratarom”, Komisija je kaznila suca jer je pogriješio.
Još je zanimljiviji odjek utakmice 10. kola Hajduk-Istra. Tada je Sudačka komisija suca Kolarića prozvala jer nije dosudio jedanaesterac za Hajduk, nakon što je Nikola Kalinić “sapleten” od strane Perkovića, a potom je dala za pravo sucu što nije dosudio kazneni udarac za nogometaše Istre jer, citiramo, “branič nije odgovoran za kontakt, već je napadač iskoračio u smjeru kretanja braniča koji nije mogao izbjeći isti.” Tako je bilo i u ovom slučaju protiv Rijeke.
Golemi upitnik
Ne ulazeći u tumačenja kako kome odgovara, ostaje nam najveći upitnik kako se jedna te ista situacija različito tumači i od Komisije nogometnih sudaca, i od sudaca, i od kontrolora, i od sudačkih analitičara, a radi se o jednoj vrsti prekršaja!?
Nije čudno onda da se javnost polarizira na istu temu, a isto tako nije čudno što klubovi imaju pritužbe. Istini za volju, klubovi, treneri i igrači javljaju se samo kad odluka nije u njihovu korist...
Naposljetku, imamo iznova i osporavanje inače prilično jasnih odredaba korištenja VAR-a. Kako je moguće da suci na terenu i ljudi u VAR sobama imaju (sve češće) različite interpretacije tako egzaktnog protokola, a da ih i službeni sudački čelnici drugačije tumače?
Spirala negativnosti
Kad se u nečemu što bi trebalo biti vrlo jasno (protokol uključivanja VAR-a) razlikuju stavovi, jasno je da onda možemo očekivati samo spiralu negativnih reakcija na one odluke koje se temelje na (tzv.slobodnom sudačkom) uvjerenju, u kojima nema egzaktnog dokaza. Tada bi najvažnije pokriće odluci trebalo biti povjerenje u suce i njihovu dobru vjeru u odlučivanju. No, u Hrvatskoj se gotovo svi akteri nogometa gotovo trude da obezvrijede to povjerenje.
Što se događa u Hajduku nakon poraza u Jadranskom derbiju? Mogu li Bijeli igrati po Lekinim željama i primaknuti se Dinamu? Ni situacija na Maksimiru nije idealna, a čini se da je sve jasno i u borbi za ostanak u HNL-u. Pogledajte novi podcast "VAR soba" u kojem smo s Ilijom Lončarevićem analizirali sve ono što se dogodilo u 20. kolu HNL-a: