Stanko Poklepović pred novinare je došao s emotivnom pričom.
- Zanimljivo za gledatelje, ali tužno za nas. Zadovoljan sam količinom trke, ali ne i činjenicom da u prvom poluvremenu nismo odgovorili na tehničko-taktičke zahtjeve. Ali, moji su igrači su jako žalosni nakon ove utakmice - rekao je Poklepović.
Upitan je i za komentar navijačkih poruka sa ‘sjevera’ prema igračima.
- To vi komentirajte, a ja ću vam reći da su mi igrači žalosni. Jako žalosni, pa vi komentirajte - kazao je Poklepović.
Očito je igrače Hajduka pogodila kritika koju podnose bez ‘asistencije’ klupskog rukovodstva.
Što je Špaco mislio kod 0:2?
- Mislio sam da se ovo nije moglo dogoditi. S petorkom iskusnih igrača računali smo da se ne može dogoditi nikakav propust. S dva beka, dva stopera i zadnjim veznom. S druge strane, trebali smo neke od naših malih šansi, ovih odbijanaca, zabiti. Presretan sam što je Balić donio preokret, jer se vidi da ima potencijal. Balić je vratio utakmicu na našu stranu - naglasio je Poklepović i dodao generalnu procjenu:
- Išli smo sa starijim igračima da se premosti trenutak. Jozinović i Mezga su dobro odigrali, Milevskome fali daha, ali jasno je da je Balić napravio promjenu. Nije polušpic, ali se snalazi u prostoru.
Dolazi Vinogradar u Kupu. Odlična prigoda za dizanje samopouzdanja?
- Započeli smo s dva poraza, a i treća se utakmica može gotovo takvom pisati. No, ipak je bolje da smo ranjeni nego ubijeni - zaključio je Poklepović.
S druge strane Igor Štimac imao je puno razloga za tugu, jer njegova je momčad prosula 2:0 na Poljudu.
- U mojoj svlačionici je tuga, ali nitko nam nije kriv osim nas samih. Imali smo matnu situaciju kod 2:0. Da smo to pogodili, Hajduk se ne bi izvukao. Plaćamo danak neiskustvu, ali ponosan sam na sve svoje igrače, jer su ispunili zahtjeve koliko god smo mogli. Mi nigdje ne idemo skidati gaće, igramo otvoreni nogomet i to me najviše raduje.
Kako ste momčad pripremili za drugo poluvrijeme?
- Za drugo poluvrijeme dogovor je bio držati vodstvo i okomito izlaziti u kontre. Ići po treći pogodak. Međutim, malo smo se više povukli prema šesnaestercu nego što je to bilo dogovoreno. Dali smo prostor Sušiću za dijagonale i s tim dijelom nisam bio zadovoljan.
Kakav je osjećaj bio sjediti na klupi Zadra u Poljudu?
- Gdje god na Poljudu sjedim, osjećam se kao doma, jer moje je srce ovdje. Svaki pravi hajdukovac s tugom gleda na ovo što prolazi naš klub. I svi jedva čekamo da stanje u hrvatskom nogometu postane drukčije, normalnije. Ali na to ćemo još čekati dugo vremena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....