Pletikosa: 'Bili smo autsajderi i protiv Ronalda i Ronaldinha, pa smo pokazali da možemo!'

Pletikosa će 8. siječnja napuniti 34 godine. Niti ne pomišlja o tako skorom kraju karijere...

- Ova godina bila mi je jedna od boljih. Što starim igram sve kvalitetnije. To je pravi poticaj jer igrači se u mojoj dobi obično susretnu sa zasićenjem. Kod mene je upravo suprotno. Osjećam se jako vitalan i zdrav što je najbitnije.

Lani se s Rostovom borio za ostanak, sada stoje znatno stabilnije.

- Ugovor me veže još sezonu i pol. Moji su prijelazni rokovi zimski, posljednje dvije godine nisam to iskoristio, a sada ne želim nigdje žuriti jer Svjetsko prvenstvo doći će vrlo brzo. Dva mjeseca priprema, dva mjeseca natjecanja i već 11. svibnja igra se posljednje kolo. Ne razmišljam o odlasku iz Rostova. Stvarno smo napravili dobru ekipu, da je bilo malo više sreće mogli smo imati 7-8 bodova više i boriti se za Europsku ligu. Što nama u biti niti nije cilj. Imam jako dobrog trenera, Crnogorca Božovića, s kojim mi je užitak raditi.

Šesti put plasirao se na veliko natjecanje...

- Nažalost, u Portugalu nisam igrao zbog ozljede. Daj Bože da svi lipanj dočekamo zdravi. Ja već sada razmišljam o Mundialu iako se čini da je to daleko. Ali sav taj šušur što se podigao vezano za prvi susret s Brazilom, pa i činjenica da se uopće igra u toj zemlji, da s njima otvaramo, i da smo na posljednjoj utakmici s Islandom dirnuli ljude u srce, sve to je velika motivacija koja me navodi na zaključak da nema nikakvih granica. Vidite da stožer provodi testiranja nogometaša, da i sada živi 24 sata s time, a jedino s pravom pripremom za teške uvjete koji nas čekaju tamo možemo doći do uspjeha. Iskreno, lijepo se vratiti kući kao sa zadnja dva velika natjecanja kao moralni pobjednik, a još ljepše s pravim rezultatom.

Kakvo razmišljanje o Svjetskom prvenstvu prevladava u nacionalnoj vrsti?

- Nisam ni sa kime od reprezentativaca razgovarao o Brazilu, nisam nikoga niti vidio. Sjećam se utakmice u Berlinu, nakon tog dvoboja nestala mi je bilo kakva trema ili strah. Tada su u napadu igrali Kaka, Ronaldinho, Ronaldo i Adriano. Svi su govorili da smo totalni autsajderi, ali uz pravo srce vidjelo se da možemo igrati. Veći će pritisak biti na njima, taj dvoboj gledat će dvije milijarde ljudi, nema većeg motiva.

Kolika je opasnost da se ispušemo i zato ne budemo na istoj razini s Kamerunom i Meksikom?

- Ne, ne brine me to. Znamo da svaku sljedeću utakmicu treba igrati maksimalno. Euforije nema, ne bih volio da iz ovoga što sam rekao zaključite kako idemo pobijediti Brazil. Plan nam je odigrati kako znamo, uz dobru pripremu sve je moguće u nogometu. Što ćemo napraviti teško je ovog časa govoriti.

Hoće li obrana biti slabija bez Šimunića?

- Sigurno. On je bio među prva dva stopera u kvalifikacijama. Žao mi je što se to dogodilo, veliki je šok, to mu je trebala biti kruna karijere. Zaslužio je da ode u Brazil.

Optimist jeste, što može Hrvatska učiniti na Svjetskom prvenstvu u Brazilu?

- Ne znam. Lijepo je sanjariti i razmišljati o uspjesima. To je fantastična prilika za državu da se reklamira, pogotovo turizam.