Amer Gojak, sad već bivši dinamovac i bosansko-hercegovački reprezentativac, novi je igrač Torina, karijeru nastavlja u Serie A. Jučer smo popričali s Amerom koji je presretan zbog transfera.
- Ha, bilo je zanimljivo... Bio sam na liječničkom pregledu u Zagrebu, a onda su nas zvali iz Italije i kazali nam da njihov prijelazni rok završava u 20 sati, mi mislili da završava u ponoć! Zamislite kakva je strka nastala, na kraju smo uspjeli finiširati transfer. Talijanski savez dobio je sve potrebne papire u 19 sati i 59 minuta! Zamislite koji je to bio stres. Za minutu je sve skoro propalo - kazao nam je u uvodu Gojak.
Kad smo mu čestitali na transferu, počeo je priču o svom odlasku iz plavog doma:
- Stvarno sam sretan i zadovoljan. Puno sam pričao sa sportskim direktorom i trenerom Torina Marcom Giampaolom, uvidio sam da me uistinu žele, nisam dvojio niti jedne sekunde. Odlučio sam se za taj korak. Torino ima dobru momčad, velik je klub, za mene je ovaj transfer jedan korak naprijed. Nadam se da ću se dokazati u Serie A, te na najbolji mogući način pokazati kakav sam igrač. Držim da će mi Serie A odgovarati. Mnogi stručnjaci su mi kazali da mi po profilu najviše odgovaraju Serie A ili Bundesliga. Tako da jedva čekam svoj start kako bi pokazao što mogu.

DAMIR KRAJAC/CROPIX

Bilo je dosta ponuda

Imao je Amer još ponuda, Fiorentine, Sassuola, Herthe, Bešiktaša...
- Istina, bilo je dosta ponuda, ali Torino je bio najkonkretniji. Tako da zaista nisam razmišljao kad je trebalo donijeti odluku.
U Torinu će otići nakon akcije reprezentacije BiH.
- Kad se vratim s okupljanja reprezentacije, biti ću i službeno predstavljen u Torinu. Inače, u tim razgovorima s trenerom i sportskim direktorom saznao sam da me oni odmah vide u udarnoj postavi Torina. Do mene je raditi, truditi se, a trener je taj koji će odlučiti tko igra. Ja sam uvijek spreman.
Jasno, porazgovarali smo i o njegovim danima u plavom dresu, u Dinamu. Bilo je to zaista jedno krasno putovanje.
- Šest godina sam proveo u Dinamu. Bilo je prelijepo. Postigao sam dosta važnih pogodaka, koji će mi vječno ostati kao zaustavljena slika. Onaj protiv Spartaka za europsko proljeće, onaj protiv Rosenborga za Ligu prvaka... Ali nisu samo ti, bilo je tu još dosta važnih pogodaka.

RONALD GORSIC/CROPIX

Nemoguće bez oca i Bare

Ali izdvojio je trenutak koji će mu najviše ostati u sjećanju. Taj nezaboravni je...
- Kad smo se plasirali u europsko proljeće nakon 49 godina! To se ne zaboravlja, to ostaje do kraja karijere kao dan koji se ne može izbrisati iz sjećanja. Odmah do toga najvažnijeg datuma mog boravka u Dinamu jest onaj pogodak koji sam zabio Rosenborgu. Jasno u mojoj vitrini ostaju svi trofeji s Modrima, pet prvenstava, tri Kupa, Superkup... Sve su to dani koji jednostavno nikad neće izblijediti.
Jučer se oprostio sa svojim suigračima.
- Poželio sam svojim bivšim suigračima sve najbolje. Htio bih da naprave uspjeh u Europskoj ligi. Skupina je nezgodna, zahtjevna, ali vjerujem u njih. Vjerujem da bi mogli daleko dogurati, možda opet u tom natjecanju igrati europsko proljeće. Ostat ću veliki navijač, u to nemojte sumnjati, sigurno ću biti nervozan kad Dinamo bude igrao svoje europske utakmice, držat ću im fige da uspiju.
Amer je nešto htio posebno naglasiti:
- Zahvaljujem se tati i zastupniku Andiju Bari, oni su radili na ovom transferu. Te, naravno, svojoj obitelji koja je uvijek bila uz mene. Ali bez oca i Bare, ovo ne bi bilo moguće. Naravno, nikako ne smijem zaboraviti zahvaliti Dinamu. Ljudi u klubu bili su iznimno korektni, sve je ispalo na najbolji mogući način. Još bih se posebno zahvalio treneru Zoranu Mamiću, koji mi je bio velika podrška. Kad je stigla ponuda iz Serie A, pozvao me rekavši: “Amere, spreman si za ovaj korak!”

Sve je negdje zapisano

Na kraju, želio je spomenuti još jedno ime...
- Zdravko Mamić! On je došao po mene prije šest godina, doveo me iz Bosne i vjerovao u mene od samog početka. Od prve sekunde. Bio sam svima nepoznanica, ali on mi je uvijek govorio: “Postat ćeš pravi igrač!” Vjerujem da sam opravdao njegova očekivanja. Sve je na kraju dobro ispalo. Bog sve postavi kako treba, sve ti je negdje zapisano, ovo je očito bila moja sudbina. Uvijek sam davao sve od sebe, sad je došlo na naplatu. Nekad je bilo dobro, nekad ne, ali najbitnije jest da na kraju sve ispadne dobro, ovako kako je meni ispalo - zaključio je Gojak.