OTKRIVAMO CARRILLOVU TAJNU USPJEHA U HAJDUKU Evo kako je Katalonac od skupine anemičnih momaka u mjesec dana uspio stvoriti 'razbijače'

Kako je Carrillo od anemične momčadi u mjesec dana napravio momčad koja melje sve ispred sebe? Kako je Španjolac uspio nanizati pet pobjeda među kojima je bilo i rušenje Dinama u Maksimiru?

Prije mjesec dana Hajduk je odigrao blijedu partiju s Belupom. Remi koji nikoga nije zadovoljio, dapače, mnoge je ostavio ravnodušnim. U proljetnim izdanjima gledali smo efikasni Hajduk protiv Istre na Poljudu (0:4), blijedi u Osijeku gdje su domaćini pobijedili 2:1, a Bijeli pritom imali tek 25 % posjeda. U tim velikim oscilirajućim amplitudama gledali smo i susret s Rijekom na splitskom travnjaku (1:1) kada je sredinom ožujka Hajduk nadvisio lidera i uz puno peha ostao bez pobjede.

Nagledali smo se “šarenih” izdanja Hajduka dok nije krenula serija. Cibalia (3:0), Dinamo (2:0), Split (5:2), Istra 1961 (2:0), Osijek (5:1). Uzeli su 15 bodova uz gol-razliku 17:3.

Nisu pobjede došle uz tijesne omjere, što bi kladioničari rekli, svaka je ostvarena u hendikepu. S najmanje dva gola razlike.

Koja je tajna?

1. DEFENZIVNI BLOK I BRZA KONTRA

Oduzimanje lopte, taj famozni reposjed ključni je element Carrillove postavke igre. Hajduk strpljivo čeka, drži čvrsti defenzivi blok u sredini i traži priliku kako što prije uzeti loptu i raširiti se u kontranapad. Pogrešku je dočekao Kožulj u Maksimiru i servirao Futacsu za konačnih 2:0. Erceg je uzeo Matasu i asistencijom “načeo” Osijek, a kasnije je i Vlašić po istom principu pripremio četvrti pogodak. Uzalud je Zekić nakon prošlosubotnjeg dvoboja lamentirao “primili smo četiri pogotka iz našeg posjeda”. Uzalud, jer upravo je taj element forte igre Carrillova Hajduka. Presing, oduzimanje lopte u sredini i hitra tranzicija s viškom igrača spremnih istrčati kontru. Hajduk je tjelesno spreman i taktički uigran za takvu prezentaciju.

2. SAMOPOUZDANJE I ZAJEDNIŠTVO

Te odlike krase momčad Hajduka. Na svaki pogodak protiv Osijeka skakala je cijela klupa, svi su igrači bili u zajedničkom klupku radosti. Carrillo je kreirao homogenu momčad u kojoj se svi osjećaju kao važan faktor. Čak i kada ne igraju ili ulaze s klupe. Kažu oni koji su prošli duge karijere da takvo ozračje stvara “pravični trener”. Kada te rezultat mazi, a momčad igra s golemim samopouzdanjem, onda i ukrasni pridjevi pljušte sa svih strana. No, Carrillo je evidentno napravio pozitivno ozračje u kojem na kraju sezone Hajduk igrači uglavnom razmišljaju o tome kako će ostati na Poljudu. I to je veliki pokazatelj atmosfere zajedništva i igračkog samopouzdanja.

3. PREPOZNATLJIVA POSTAVA I SUSTAV

To su također bitne odlike Carrillova Hajduka. Početni sastav Španjolac mijenja samo zbog “više sile”, a sustav je uvijek isti, 4-3-1-2. Uporno forsira Savvasa i Jeffersona u tandemu bez obzira što time otupljuje oštricu napada i momčad iz sredine povlači natrag. Igra s dva beka koji ne idu visoko, ima dva stopera i dva defenzivna vezna koji više gledaju prema Stipici nego kreaciji ofenzivne igre. Ali opet pobjeđuje i momčad je efikasna. Više od tri pogotka po utakmici u pobjedničkoj seriji!

Dozira Tomu Bašića koji i s jednim poluvremenom na terenu uspijeva biti junak, razbudio je Vlašića, pronašao igru visokih lopti kojom Futacs promovira sebe i Ercega. Koliko je Hajduk igrački snažan, govori podatak da Ohandza i T. Bašić uglavnom počinju s klupe, a kod većine prvoligaša bili bi nositelji. Ali, Carrillo se drži svoje formule uspjeha, drži se igre koja donosi pobjede i golove.