Kažu da je prosinac mjesec darivanja. Pa su, eto, Riječani odlučili odglumiti svetog Nikolu i Djeda Božićnjaka u maksimirskih 90 minuta te pokloniti bodove Dinamu. Naravno, svi zaključci su unisoni, govore da je pobijedila bolja momčad... Tu spora nema! No, što bi trebali reći riječki navijači nakon onakvih eklatantnih poklona kod prvog (Močinić; je li Moises trebao pratiti Ademija?) te drugog (Lešković) gola?
Iako će konačan rezultat sugerirati drugačije, Rijeka sve do kobne 40. minute uopće nije loše igrala. Stvorila je dvije čiste šanse, onakve kakve se u europskim susretima moraju zabijati! A valjda se svi slažu da je gostovanje kod onako motiviranog i agresivnog Dinama u rangu utakmica četvrtkom. Zašto Antolić i društvo ne prezentiraju ni natruhe takvih predstava protiv, primjerice, Astre ili Aalborga, problem je koji moraju rješavati braća Mamić. Onako kako Dinamo izgleda u Europi, tako (slično) Rijeka izgleda u Maksimiru! Zbog čega? Pitanje na koji odgovor ne mogu naći ni stručniji ljudi od sportskih novinara. Međutim, nogomet se ne igra samo nogama, treba maksimalno uključiti te posložiti - glavu. Odnosno, psihu...
Jer ne može se najveći derbi hrvatskog nogometa te praktički odlučujuća utakmica HNL-a ravnopravno igrati ako jedna momčad osvaja 80% duela, a druga ne napravi pošten prekršaj. Dinamo je Rijeku potpuno “pojeo” u sredini terena, domaći ‘ABA’ vezni red apsolutno se nametnuo. Močinić je imao premalo lopti u nogama, Jajalo je neuspješno pokušavao preuzeti odgovornost dok je Moises je bio strano tijelo na maksimirskoj travi.
Kek je nakon susreta uobičajenom retorikom u ovakvim slučajevima opleo po igračima (na presici, vjerojatno i u svlačionici!) tvrdeći da neki previše misle na individualne interese (čitaj: transfere). Vjerojatno konstatacija stoji - ipak Slovenac najbolje pozna svoje igrače - no nakon 20-ak minuta bilo je jasno da Brazilac ne može odgovoriti zahtjevnosti utakmice. Tijekom zimske pauze se ta “sapunica koljeno” definitivno mora riješiti! Neosporne su njegove kvalitete i snaga koju donosi Rijeci na travnjaku, ali ne može se igrati na 70-80% cijela polusezona. Matjaž Kek stavio ga je u postavu nakon što cijeli tjedan nije trenirao. Nije, zapravo, ni cijela momčad zbog uvjeta, no to je druga priča... Odluka se pokazala pogrešnom, na stranu Moisesova enormna želja za minutažom. Kakav je to kriterij, pa svi valjda žele igrati?! U redu, svatko može imati loš dan, pogotovo kada ni suigrači nisu na razini, ali kad je ušao konkretni(ji) Kvržić te kada se Ivančić priključio Kramariću (4-4-2), Rijeka je “prodisala”. Iako treba uzeti u obzir rezultatske okolnosti (2:0) te logičnu smanjenu agresivnost i dinamiku Modrih.
Liege, Rotterdam, Betis, Lyon, Zagreb. Sva ta gostovanja kod superiornih ili ‘al pari’ momčadi imaju jednu poveznicu... Rijeka ne samo da nije postigla pogodak, nego pada uvijek na istovjetan ili barem usporediv način. Naravno, nemoguće je očekivati savršene utakmice, ali golove u Maksimiru samo je još trebalo uljepšati - ukrasnom vrpcom. Više nema spora, Rijeka je jedna momčad na Kantridi, druga u gostima. Pustite Stanove, Belupo ili Gradski vrt (bez namjere da se itko uvrijedi), tamo se na individualnu kvalitetu i “mišiće” uzmu bodovi... U svakom gostujućem susretu europske kvalitativne razine izgledaju blizu, međutim, uvijek nešto fali! Nemoguće je očekivati išta ako se ne zabije bar jedan gol iz onakve četiri šanse (Leovac, Kramarić 2, Ivančić). Nije problem u nogama, na Kantridi bi Kramarić od deset onakvih šansi u mrežu pospremio - svih deset. U glavama još uvijek postoji nepremostiva barijera u utakmicama takvog ili sličnog profila, baš kakvu imaju (i) Modri kada se otisnu u Europu, još pojačanu psihozom ZG-aktualnosti. HNL? Tu su gazde! Još uvijek... A Rijeka treba samo nastaviti utabanom stazom, ulaganjem i kontinuitetom struke.
Što očekivati u Sevilli? Ima pravo Kek kada kaže da bi s jučerašnjim pristupom od Španjolaca dobili 7-8 komada. Nekako se, doduše, prečesto nakon maksimirskih gostovanja spominje ta riječ. Pristup. Modri su letjeli po terenu, uvijek bili pola koraka brži, hrabriji, odlučniji, čvršći. Bijeli? Takvi bi bili na Kantridi, sasvim sigurno. No, na Maksimiru u HNL-u igraju kao da je podignuta - ručna.
Rijeka već neko vrijeme s tribina u Zagrebu ima domaćinsku atmosferu, zbog raznoraznih (ne)nogometnih faktora. Matjaž Kek, stoga, mora pronaći razlog zašto se momčad onako raspala u dobrom dijelu drugog poluvremena, a prestala igrati praktički nakon prvog pogotka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....