Bio je miran. Kao i uvijek. Rijetko ćete u drukčijem stanju vidjeti Niku Kranjčara. Kako bi njegov “voljeni” menadžer u Tottenhamu rekao, “odličan dečko, lijepo odgojen”. Nije bio baš pričljiv. Umoran?
- A od čega? Od igranja u Engleskoj sigurno se nisam umorio - pomalo će ljutito, čime smo odmah promijenili u glavi ono “bio je miran”.
- Inače sam dobro. Jako dobro. Zdrav, što je najbitnije, zar ne? - ipak se nakratko nasmijao.
Nismo trebali pitati. Priča je ista već (pre)dugo. Priča o Nikinom neigranju u Tottenhamu.
- A, što vam mogu reći? Ne znam ništa. Baš ništa. Ni zašto ne igram, ni što menadžer Harry Redknapp misli o meni, ne znam ni u kakvoj sam formi sada. Treniram k’o lud svaki dan, a za što? Dobro, neki će reći “za veliki novac”, ali nije novac sve u životu. Meni nije.
Razgovara li uopće s menadžerom?
- Ne! - u sekundi će. - Dobro, razgovaram kao i svi drugi. Dobar dan i doviđenja. Ali, nema onoga “ne igraš zbog toga i toga”. Ili “računamo na tebe tada i tada”.
Sve je ovo govorio malo povišenim tonom. Kao čovjek koji je poprilično razočaran. Najgore razdoblje u životu?
- Nikako! - prekinuo nas je. - Ovo je najljepše razdoblje. Postao sam tata male Loree, supruga je dobro, tek sada vidim pravi smisao svega, tek sada sam potpun čovjek, privatno sasvim zadovoljan. S druge strane, zdrav sam, osjećam da bih mogao jako dobro igrati, i pokazao sam svaki put kad sam ušao u igru da sam OK, ali opet... Znate, kad tata doma dođe nesretan s posla, u mom slučaju jer uopće ne igram, onda nije sve tako lijepo.
Kaže “nisam siguran da će se to s Redknappom ikada promijeniti”.
- Iskreno, ne vjerujem. Bar mi ne pokazuje da hoće.
Živcira li ga sve ovo?
Je li mu nekada u životu bilo još i teže?
- Pa sad...
Zastao je nekoliko sekundi.
- Možda je od ovog neigranja teže bilo samo otići u Hajduk.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....