'Nemamo kompleks Srba, oni su klasična balkanska momčad bez zvijezde'

Malo mu je trebalo za prilagodbu. U novoj, nogometnoj epizodi “Života na sjeveru”, vrlo je brzo dobio jednu od glavnih uloga. “Došao je tiho, a pokazao se možda i najboljim Arnesenovim poslom”, pisali su mediji, dok je sam trener Thorsten Fink krajem studenoga istaknuo: “Ovakvog Milana Badelja nećemo moći dugo zadržati u klubu...” U međuvremenu je, međutim, stigao pad forme, a sebi svojstveni Badelj kroz smijeh će:

- Zato sam i pao, igrao loše, samo da ostanem...

Šalu na stranu, 24-godišnjak zna da je zakoračio u težu fazu života u HSV-u.

- Naravno da ne moram čitati novine kako bih se dodatno uvjerio u ono što mi je posve jasno; dvije-tri utakmice u nastavku prvenstva zaista sam odigrao kriminalno - ne štedi na samokritici javljajući se iz Hamburga. - No, bilo je i za očekivati da dođem u slabiji dio sezone, samo, srećom, čini se da je period kratko trajao, jer protiv Stuttgarta (1:0) je sve to već izgledalo bolje.

Uz Van der Vaarta i Jiračeka, zvučnijih hamburških transfera prošloga ljeta, Badelj je došao praktički potajice, no u veznome je redu odigrao najviše, čak 23 utakmice, pritom si na transfermarktu podignuvši vrijednost na 7,5 milijuna eura.

- Sigurno je da je dolazak uz manju pompu bio značajan u mojoj prilagodbi, jer je pritisak ipak bio manji. Ne onaj klupski, niti moj, već navijački, medijski, pogled kompletne javnosti. Mogao sam u miru hvatati konce novog okruženja. I sada, kada se osvrnem i izuzmem ove dvije-tri slabe partije, mislim da mogu biti zadovoljan svojim novim početkom.

Sada, nakon više od pola godine upoznavanja s novim životom, koje su razlike u odnosu na život u Dinamu?

- Igram protiv boljih igrača, brži je tempo igre, kao i veći intenzitet. Moje samopouzdanje je, na koncu, veće nego u Dinamu. Zašto? Zato što sam u najdražem dresu prošao proces, olimpijski period od četiri godine, a tada si već počinješ postavljati pitanja.

A što ćemo s Hrvatskom. Srbija je pred vratima, osjećate li već kerozin 22. ožujka?

- Atmosfera se dosta pumpa, mediji već neko vrijeme najavljuju taj dvoboj, a i navijači gore od želje. Osjeća se to, kako ne, i naravno da ti misli lete o tome. Da, dolazi ona prava, ozbiljna, emotivna utakmica, zaista jedna od onih kojih baš nemaš priliku mnogo puta osjetiti u karijeri.

Srbi sve glasnije emitiraju optimizam, no on se uglavnom temelji na psihičkoj tezi da Hrvati u odnosu na njih imaju kompleks manje vrijednosti. Slažete li se s tom ocjenom, na koncu, bojite li se Srba?

- Gledajući kroz povijesne sportske rezultate, u tome i ima istine. No, to je - povijest. Moj je osjećaj da je taj jezičac na psihičkoj vagi počeo hitati u našu korist. Iz klupske, reprezentativne, ali i sfere drugih sportova, od vaterpola i rukometa, mislim da se stvari mijenjaju. Ja sigurno nemam kompleks, a tko zna, iako pričaju jedno, možda ga sada imaju oni.

Kakva je uopće reprezentacija Srbije?

- Da se razumijemo, cijenim njihovu reprezentaciju i smatram je ozbiljnim suparnikom. Radi se o klasičnoj balkanskoj momčadi, koja možda osim obrane nema neku veliku individualnu zvijezdu, ali je spremna 'prevarit’, podvalit, driblat, zbunit... Uglavnom, ako se opustiš na jedan čas, lako te mogu zeznuti, što znači da su opasan takmac. Dobra reprezentacija, ali mislim da smo mi ipak kvalitetniji.

Po čemu to sudite?

- Osim što smo kompetentnija momčad u posljednje vrijeme, s izbalansiranim svim linijama u momčadi, mi imamo i širinu, pogotovo u vezi i napadu. To je naša velika prednost...

KOMPLETAN INTERVJU PROČITAJTE U SPORTSKIM NOVOSTIMA