Nekad se momčad Dinama znala napamet, a Vaha danas 'miksa' do besvijesti!

Lončarić - Vrsaljko, Bišćan, Cufre, Ibanez - Etto, Sammir, Dodo - Rukavina. Znate li koji je to sastav? Onaj Dinamov protiv Slavena Belupa kad je Vaha prvi put vodio ovu momčad u Koprivnici. Vjerovali ili ne, 'od Slavena do Slavena’, dakle u svim utakmicama Prve HNL do sada, Dinamo nikad nije zaigrao u istom udarnom sastavu! Nikad na sljedećoj utakmici nisu izašli isti igrači koji su igrali prethodnu.

Recimo, već poslije te prve utakmice sa Slavenom protiv Cibalije ušli su Tomečak, Morales i Sivonjić, ispali su Rukavina, Dodo i Ibanez. Onda na derbiju u Splitu opet ulaze Dodo i Rukavina, pojavljuje se Tonel... Ispadaju Tomečak i Sivonjić.

Nakon Splita u Kranjčevićevoj u udarni sastav ulaze Calello, opet Tomečak, Chago, Sylvestr, Barbarić, Morales... I tako unedogled, odnosno do subotnjeg ogleda s Koprivničanima.

Halilhodžić luta i nikako da standardizira sastav. Dinamo nema udarnu jedanaestoricu, i to je također jedan golem problem ove momčadi. Ne treba biti previše pametan pa zaključiti kako je teško uigravati momčad, graditi i stvarati igru ako stalno mijenjate figure, rotirate do besvijesti.

Zna se udarna momčad Reala, Barcelone, Chelseaja, Manchester Uniteda, Bayerna... Znala se nekad i Dinama. I taj je Dinamo bio najbolji. Ovakva Halilhodžićeva lutanja su zaista neobjašnjiva.

Evo, na utakmici sa Slavenom Belupom u subotu naglo u igru ubacuje Kramarića, koji do jučer nije bio niti u drugom planu. U Karlovcu tjedan prije na terenu se pojavljuje Calello, kojeg je već otpisao i nije ga želio voditi na pripreme u Tursku. Pa onda tog istog Calella nema na utakmici sa Slavenom... Takvo miksanje ne može biti dobro, što se zorno vidi.

Međutim, bez momčadske igre, uigranog sastava, ne može se ništa napraviti u Europi. Što je ipak Dinamov najveći cilj. Vrijeme je da se Vaha konačno odluči, pa da vidimo koji je to Dinamov najbolji sastav, ta udarna jedanaestorica.