- Ne zanimaju me sve te priče i pitanja o velikim klubovima. Mene zanima samo Dinamo, što se mene tiče mogu ovdje igrati i doživotno - rekao je jučer Kovačić, ono što su rekli i mnogi prije njega.
Jučer ga je nakon treninga čekao djed, vozio ga je kući. Pitate li njega za Mateovu naglu popularnost, on će mirno odgovoriti:
- Sve je to Božja volja! Znate, mi smo svi u obitelji teško proživljavali onu njegovu ozljedu. Ja sam se samo molio da može opet stati na noge, dolazili smo u Maksimir gledati treninge, on je stajao uz ogradu i bio je vrlo tužan. I vratio se, gledajte ga sad! - ponosno kaže djed, a slično misli i 'mali Mateo’.
- Ništa me ne može slomiti kao ta ozljeda, kad mi je puknula noga. Zato me ni ova euforija neće slomiti, čvrsto sam na zemlji, uz mene su obitelj, trener, suigrači, uz takvu podršku ništa me ne može poljuljati. Zanimaju me samo nogomet i Dinamo, uživam - kaže Kovačić, dečko koji je 'uzdrmao’ Maksimir.
I već se lome koplja oko njega, treba li ga forsirati ili 'tempirati’, zato treba pričekati, puno smo puta to već vidjeli u Maksimiru. Bilo je već 'najboljih u povijesti’. Pa su nestajali, ozlijeđivali se, ili nisu mogli izdržati pritisak. Uh, koliko ih se izgubilo... Dobro, možda uistinu nitko nije bio toliko dobar, možda Kovačić jednom bude bolji od svih. Treba još napredovati, dobiti na fizičkoj masi, izdržljivosti, da može odigrati protiv Reala svih 90 minuta kao prvo poluvrijeme. Treba mu iskustva, još malo taktičkog obrazovanja. Da, on je sedamnaestogodišnjak zbog kojega se isplati doći na stadion. Sve govori da će i sa 20 puniti tribine, ali, ne treba ga opteretiti prevelikim očekivanjima. On je još dečko koji uživa u nogometu, u čijem nogometu već sad uživaju mase. No, u ovom trenutku nitko, pa ni on sam, ne zna koliko je zaista dobar. To ćemo tek vidjeti, uživajući u iščekivanju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....