Proljeće za Dinamo, definitivno, nije počelo dobro. Mršavi remi u Puli, u četvrftinalu Kupa, siromašna igra. Međutim, ne mora to biti najveći Dinamov problem, što se stvari na travnjaku tiče, uvijek ima vremena za ispravke, barem male pomake. No, ono što je u Puli dobilo potvrdu i što bi mogao biti najveći maksimirski problem ovog proljeća jest da je odnos između uprave i svlačionice sve lošiji, možda je grubo kazati da on uopće ne postoji, ali nije ni to daleko od istine.
Zdravko Mamić došao je na utakmicu i otišao s nje ne pozdravivši uopće igrače niti prije niti poslije susreta, Zorana Mamića nije bilo na klupi. Dakle, nastavlja se tihi rat koji je započeo još poslije utakmice s Lyonom. Možda čak i prije nje.
Gdje je pukla ta veza?
Bio je Mamić, naravno, vrlo ljutit nakon Lyona, izvrijeđao je igrače, prozvao ih glavnim krivcima za debakl, potencirao njihove neprofesionalne navike. Što je sve njegovo pravo, jer kao glavni klupski operativac smije kad god želi kritizirati igrače.
Naime, još u rujnu počelo je tinjati nezadovoljstvo, jer premije su bile obećane za ulazak u Ligu prvaka, a ne za jedan ili nekoliko bodova u skupini. Tada su neki od iskusnijih igrača počeli tiho propitkivati zašto novac nije sjeo, ali nitko se nije usudio glasno išta pitati. Plaće i ugovorne rate bile su redovite, a rezultati u Ligi prvaka nisu bili baš vjetar u leđa “utjerivanju dugova”. Međutim, tada je došao dan kad je Mamić igračima najavio smanjenje ugovora...
Tu su niti sasvim popucale, igrači su Mamiću rekli da će razmisliti o ponudi, nisu odmah potvrdno odgovorili, a kako su dani odmicali, postalo je jasno da većina njih i ne pomišlja na smanjenje ugovora. Što je Mamića, navodno, jako pogodilo. Neki to objašnjavaju nelagodom, neki ljutnjom, neki pogođenim egom, ali, zbog čega god, nakon toga Zdravko Mamić niti jednom nije razgovarao s igračima.
OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....