Osijekov “ratnik” hrabro se nosi sa situacijom u kojoj nikada ranije nije bio. Iza Ante Ercega prva je od dvije operacije koljena nakon teške ozljede zbog koje će do kraja godine biti izvan terena.
- Napredujem dobro, bolovi su prošli, napravljena mi je potpuna rekonstrukcija koljena osim prednjeg križnog ligamenta, već se oslanjam na nogu. Sada čekam novu operaciju koja je za tri i pol tjedna i onda kreće potpuna rehabilitacija. Jedva je čekam da se onda napokon mogu posvetiti potpunom oporavku. Liječnici su zadovoljni i optimistični - prenosi nogometaš Osijeka.
Splet nesretnih okolnosti prethodio je najtežoj ozljedi koju je doživio u karijeri.
- Bio je kraj treninga, radili smo vježbe jedan na jedan, ja sam doletio do Santinija i nekako su nam se noge ispreplele. Zapetljale su se u nekom čudnom položaju nakon čega mi je pao svom težinom na nogu.
Nikome nije bilo svejedno jer je kolima Hitne pomoći prevezen u osječku bolnicu. Momčad je još danima bila u šoku. Prve vijesti kako nije riječ o lomu noge čak su i davale nadu da ipak nije u pitanju teža ozljeda. Jutro je, međutim, donijelo najgoru moguću dijagnozu - utvrđeno je kako su Ercegu stradali prednji križni ligamenti, lateralni i kolateralni uz parcijalnu rupturu stražnjih. Ozljeda je takve prirode da zahtijeva kompletnu rekonstrukciju desnog koljena!
Ercegu slijedi najduža stanka u karijeri, no predaja je nepoznata njegovom karakteru. Motivira ga svakodnevni napredak na terapijama i koncentriran je na ono što slijedi.
- Vrijeme ne mogu vratiti. Nemam ništa od toga da sada razmišljam što da je bilo drugačije i da padam u depresiju. Gledam naprijed i kako da napredujem iz dana u dan. Kada vidim da se mogu malo više osloniti na nogu ili raditi neke vježbe na terapijama, kada vidim napredak, onda sam sretan. Veseli me kada nogu mogu saviti na 70 stupnjeva, pa onda na 90... Tada dobivam motiv za dalje. Dat ću kao i uvijek sve od sebe da se vratim što je prije moguće - poručuje.
Trenutno je u Svetoj Katarini pod nadzorom liječnika, ali nije sam.
- Nema tko me od suigrača i ljudi iz kluba nije zvao, mnogi su me došli i obići. Neizmjerno sam im zahvalan na tome. Takav odnos između nas igrača ja nigdje nisam doživio. Kada osjetiš takvu podršku, onda je sve lakše - kaže Splićanin.
Potpora suigrača mu puno znači, ali i odluka kluba iz Gradskog vrta da sačeka na njegov povratak i da bez obzira na tešku ozljedu na još godinu dana produži posudbu iz danskog Bröndbyja. Ercegu se ispunila želja da ostane u gradu koji je nazvao svojim domom i klubu u kojem je, kako je rekao, proveo jednu od najljepših godina u karijeri. Bolju motivaciju za oporavak nije mogao dobiti.
- To je veliki potez kluba, pogotovo trenera Bjelice koji je odlučio ostaviti me. Tu se vidi koliko je klub velik, koliko je pošten prema meni u mojim teškim trenucima. Znaju da sam davao sve od sebe na svakom treningu, na svakoj utakmici... To su prepoznali, a ja im se zahvaljujem na tome i osjećam se dužan da to njihovo povjerenje nekako i vratim. Obećajem da ću dati sve od sebe da to tako i bude, da ću to povjerenje opravdati svojim povratkom i svojim dobrim igrama. Ja u to vjerujem - poručio je Erceg.
U to nitko ne sumnja.