Najljepša priča HR nogometa: Kako je Kek od Rijeke stvorio klub koji svi cijene

Tri boda, prilika za prezimljavanje u Europi i poluvrijeme za “best of” kolekciju hrvatskih nastupa u eurokupovima. Matjaž Kek i njegovi igrači ovih dana zaduženi su pumpati hormone sreće u krvotok nesretniku poznatom kao hrvatski nogomet.

I ne samo hormone sreće. Prvih 45 minuta sa Standardom gledali ste zakovani za televizor kao pilot bolida za naslonjač svog cockpita. Ozbiljna adrenalinska vožnja; lažnjak, asistencija i lopta očišćena s gol-crte, pogodak, jedanaesterac i novi pogodak, dijagonale koje slijeću suigraču na trepavicu, kombinatorika, osvajanje prostora, visoki ritam. Neka me netko uštipne, osvrtao sam se na poluvremenu, ali zar se Liga prvaka ne igra utorkom i srijedom?

Furiozni tempo

- Napravili smo ono što smo dogovorili u pripremi utakmice. Na vrijeme smo došli do prvog gola i zatim nastavili igrati onaj nogomet koji smo na Kantridi već prikazali protiv Feyenoorda. Nakon 2-0 pokazali smo da postajemo pametniji, da učimo i sazrijevamo. Nismo jurišali, nemoguće je odraditi 90 minuta u furioznom tempu. Tražili smo kontrolu, možda smo pritom i previše igru tjerali u širinu, ali morate biti oprezni protiv tako dobre momčadi poput Standarda. Na koncu smo prezadovoljni i rezultatom, i načinom na koji smo ga ostvarili, i krasnim ambijentom kao začinom cijele priče - kaže Kek.

Napadačko oružje

Iz zagrebačke perspektive slovenski stručnjak djeluje kao ozbiljan nogometni reformator, neka vrsta našeg Mourinha, samo daleko diskretnijeg u javnom nastupu. U njegovoj momčadi dva mladića u ranim dvadesetima ravnaju obranom u najtežim uvjetima kao da haklaju na školskom igralištu, Tomečak se bez napora “šalta” desno ili lijevo, Močinić i Leovac su izrasli u reprezentativni kalibar, Moises iz konfekcijskog veznog igrača prerastao u tajno napadačko oružje, a Kramarić u najtraženijeg europskog strijelca.

- Cijelo vrijeme otkako boravim u Hrvatskoj ponavljam da nemam čarobni štapić. Imam samo informaciju s treninga kao jedini vjerodostojan podatak u crtanju strategije i zaokruživanju filozofije igre. Moji igrači posjeduju individualnu klasu i vrijednost, ali su u međuvremenu izgradili i određene automatizme, neke momčadske reflekse koji nam pomažu da prebrodimo teška razdoblja. Na primjer, u četvrtak smo u drugom poluvremenu imali trojicu-četvoricu igrača koji nisu igrali na svojoj razini, ali su neki drugi podmetnuli leđa. Jednom će to biti Lešković, drugi put Moises...

Sve češće leđa podmeće Anas Sharbini, čiji je povratak pod stijene iz Saudijske Arabije javnost dočekala kao vrstu humanitarnog udomljavanja. Kako ste vratili Sharbinija u život?

- Sharbini je nogometaš koji je uvijek imao podršku s tribina, taj detalj trener ne može zanemariti. Anasa su, međutim, nakon publike vrlo brzo prigrlili i suigrači, što se ne bi dogodilo da on ne posjeduje ljudske vrline. Povratak ozbiljnom nogometu bio je proces, na tom smo putu imali i trzavica. Meni je, na primjer, bilo savršeno normalno inzistirati da se u fazi obrane vraća do našeg šesnaesterca. Ako se svi drugi mogu vratiti, zašto bi on bio iznimka? U četvrtak smo protiv Standarda vidjeli kako izgleda Sharbini kada je do kraja ukomponiran u momčad. Nakon dugo vremena odigrao je meč na visokoj razini, sada i taj njegov poznati potez dobiva smisao. A znate kakve to asistencije znaju biti, da ti padne kosa s glave...

Normalan dečko

A Kramarić? Kako iz prve ruke izgleda taj meteorski let?

- Kada ste svakodnevno u društvu s Andrejom, otvore vam se oči i dođete do zaključka da je njemu ovih dana najteže. Nakon svih tih golova, medijskih bajki, imena najvećih klubova koji trče za tobom... sljedećeg jutra moraš doći do Kostrene na trening. Nije lako svakog dana zakoračiti preko te crte. Kramarić je, na sreću, normalan dečko da se sve odbija od njega. Da je drukčije, ne bi ga u svlačionici istrpjeli. Pokazuje veliku zrelost, zaslužuje talent bogato unovčiti, a ja mu želim da nastavi uživati u nogometu.

Što želite na Sanchez Pizjuanu vjerojatno ne moramo niti pitati?

- Ne morate zato jer je od jutros (petak, nap.p.) europska priča stavljena ad acta. Želim da je na dva tjedna izbacimo iz glave i okrenemo se onome što dolazi. Prvo trening, nakon toga Osijek u HNL-u. Svako drukčije ponašanje bilo bi neodgovorno.