Stigao se oglasiti oko 1.40 poslije ponoći, dok je autobus europskog prvaka jurio prema zračnoj luci u Lisabonu. Razgovor? Moglo bi se reći da je to ipak bio više prijenos slavlja realovaca, glasna pjesma i skandiranja , u kojima je, za divno čudo, on bio jedan od najglasnijih i najotkačenijih. Dojam je da je poslovično suzdržani i diskretni Luka Modrić otpustio sve kočnice nakon što je sa ovom generacijom Real Madrida ostvario opsesivno željenu Decimu, deseti euronaslov.
- Auuu, ne znam što bih vam sada kazao, ludi smo ovdje od sreće, to se ne može opisati riječima - vikao je u mobitel jedan od najzaslužnijih za ovogodišnje Realovo slavlje u elitnom natjecanju.
- Kazao sam već prije novinarima i molim vas da to još jednom naglasite: dva su najsretnija trenutka u brojnim lijepim događanjima u mojoj karijeri. Jedan je potpis za Real, a drugi je ovaj europski naslov!
Let do Madrida trajao je sat i deset minuta. U zrakoplovu Reala slavilo se kako dolikuje pothvatu, točio se šampanjac, pjevalo, skakalo, nitko nije mogao biti miran. Oko četiri ujutro u madridskog luci Barajas dočekao je realovce dio navijača, no to je bilo zagrijavanje za Cibeles gdje je sto i više tisuća oduševljenih navijača svojim herojima priredilo nezaboravne doživljaje. Jedan od onih koji je bio najoduševljeniji bio upravo Modrić. Plesao je, skakao, pjevao. Navijači su mu više puta skandirali. I tako sve do.?
- Do 8 ujutro, kada me Bale doveo kući. Mislio sam da ću otići spavati, ali u mom domu bio je drugi party, ha-ha. - promuklim će glasom Modrić u nedjelju oko podne.
Točio se šampanjac još u svlačionici u Lisabonu?
- Je, bilo je šampanjca, ali ja nisam ni kap popio. Bio sam toliko iscrpljen i pio sam vodu kao deva. Kažu mi da sam pretrčao 15-ak kilometra i dehidrirao sam. No, kasnije sam si i ja nazdravio u avionu pa me, ono, malo puklo koliko treba da si napokon dam malo oduška nakon duge i naporne sezone, golemog pritiska zbog Decime. Vrijedilo je, stvarno je vrijedilo.
Lijepo je to od zadarskih prašnjavih terena stići do salona europskog nogometa i podignuti najvažniji trofej?
- Kad sam slavio dolje na terenu, u jednom trenutku su mi počele prolaziti sve slike karijere. Zagrlio sam svog Ivana pokraj pehara Lige prvaka i pomislio na sreću koju živim, a koja je začeta u Zadru, pa nastavljena u Maksimiru, sjetio sam se svojih prijatelja i podrške ljudi u Mostaru, doživljaja u Zaprešiću, pa Dinama i iskorak u Tottenhamu. Valjda kad je čovjek toliko emotivno napet i uslijedi ovo prelijepo pražnjenje emocija, sve dobro ti navire u mislima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....