- Nije bilo više nikakve dvojbe, kad nisam našao ništa u inozemstvu što bi mi odgovaralo i gdje bih bio sretan, jedino je Osijek bio taj koji je dolazio u obzir. I eto, tu sam - kazao je Babić.
Njemačka i Španjolska bile su destinacije na kojima je živio svoje dosadašnje igračke dane. Kako se sad priviknuti na ono što je naša stvarnost, naša svakodnevica?
- Kad sam dolazio naglasio sam kako dobro znam kamo dolazim. Baš me ništa nije iznenadilo. Dobar je nogomet, ali nedostaje organizacijskog dijela u klubovima i oko njih. Nogomet se igra zbog gledatelja, a kad ih nema problem je tu.
Dakako, odnosi se to na mnoge, pa i na vaš Osijek, zar ne?
- Svakako. Osijek po statusu i renomeu mora biti u vrhu hrvatskog nogometa. Nažalost, sve drugo u mojem klubu nije na toj razini. Svjetsko je čudo što ova djeca tu igraju.
Jeste li mislili na novac, na povremena dugovanja kluba ili na nešto drugo?
- Ma na sve, uvjeti su u svakom smislu katastrofalni iako to nama igračima ne daje za pravo da se opustimo, da ne treniramo ili ne igramo najbolje što znamo i možemo. Ne treba nas, poglavito tu osječku mladost, optuživati i kritizirati za neki neuspjeh, za neku utakmicu u kojoj nisu bili dobri. Dali su oni uvijek sve od sebe, iako za to ne dobivaju gotovo ništa.
Drži li vodu ona priča o mogućnosti da zaigrate u Maksimiru, za Dinamo. Navodno, niste bili spremni zauzeti poziciju beka?
- Bilo je nekoliko razgovora o mojem odlasku u Dinamo, a doista je sve tako završeno. Da sam htio igrati beka, igrao bih i u Španjolskoj, ostao bih i u reprezentaciji. Druga je to stvar dok se dokazuješ, dok se probijaš i tražiš afirmaciju, boriš za nju. Dođe u životu vrijeme i razdoblje kad svaki igrač poželi biti na onom mjestu, poziciji na kojoj može dati najviše, igrati ono što mu najviše leži. Tome sam težio, nije mi uspjelo i o tome nema potrebe više ni govoriti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....