Mamićev plan: Neodgovorno je reći 'možda odem sutra ili na zimu, možda ostanem'

Koja je tajna Zorana Mamića, trenera koji to zapravo nije i koji to ne želi biti? Pod njegovim vodstvom Dinamo je odigrao svoju drugu najbolju utakmicu sezone. Sjećate se sigurno onog ogleda u Beču, Dinamo je tada nakon 0:2 u Maksimiru i otkaza treneru Jurčiću odlično odigrao u uzvratu i skoro dohvatio Ligu prvaka i 12 milijuna eura, pobjeda od 3:2 ipak nije bila dovoljna. U četvrtak se ponovila slična priča, nakon što je otišao Branko Ivanković, Modri su protiv PSV-a opet odigrali dobro, uzeli su prvi bod u Europskoj ligi.

Naravno da se sad moraju postaviti neka pitanja; što to ima mlađi Mamić, a Jurčić i Ivanković nisu imali? Kako je u kratkom vremenu dva puta uspio pokrenuti momčad, oživjeti priču iz svlačionice? Zašto kad je on na klupi igrači igraju ozbiljno, koncentrirano, disciplinirano, borbeno, agresivno? Koji je njegov recept? Ili se sve zapravo dogodilo sasvim slučajno? Možda je protiv PSV-a došao na naplatu dotadašnji rad bivšeg trenera Ivankovića?

Hoćemo li doći do pravih odgovora? Neki stručnjaci s kojima smo razgovarali nakon utakmice Dinama i PSV-a kazali su nam da Mamić ima sjajnu podršku u pomoćnim trenerima Damiru Krznaru i Igoru Cvitanoviću, da se radi o mladim stručnjacima koji imaju trenerski gen i izvrsno se razumiju u sve tajne nogometne igre. Može teza piti vodu, ali bili su tu i prije. Krznar je bio pomoćnik i Kruni Jurčiću i Branku Ivankoviću, Cvitanović također Tancu. Pa nije valjda da Kruni i Branku nisu povjeravali svoje ideje, a Mamića savjetuju? Ili možda smijenjeni treneri nisu željeli slušati? Teško da je to valjani odgovor na pitanje zašto je Mamić uspješan kao trener.

Međutim, njegova kratka trenerska uspješnica ima i drugu stranu koja klubu i igračima sigurno ne djeluje privlačno.

- Tisuću puta sam rekao da ne želim biti trener. Možda odem sutra, možda na zimu, možda se zapalim i ostanem trener...

Sve su to rečenice Zorana Mamića koje zbunjuju i definitivno mogu unijeti veliku zbrku i nervozu u momčad, ali i kompletni klub. Društvo iz Maksimirske 128 si umišlja da klub spada u rang velikih klubova, što u hrvatskim okvirima i jest istina. Veliki klubovi ne funkcioniraju na takav način, pozicija trenera je najvažnija u sportskom segmentu, pa je posve neozbiljno da Mamić na takav način tehnicira sa svojom trenerskom budućnošću. Kao što je njegov drugi dolazak poput prvog bio pozitivan šok po pričanju igrača, ali i po igrama i rezultatu, tako uskoro može doseći negativnu konotaciju ako svlačionica neće biti sigurna "hoće li ih voditi sutra".

Stariji i mlađi brat moraju definitivno prekinuti tu neizvjesnost i otvoreno kazati što će biti dalje. Što će se dogoditi ako Zoran nastavi s uspjesima, ako Dinamo pod njegovim vodstvom i dalje bude nudio dobre igre i ostvarivao rezultate? Zar je onda logično da, kako sad stvari stoje, napusti svlačionicu na zimu i prepusti je nekom drugom za kojeg se neće znati kako će se snaći u "plavom paklu"? Jer svi dobro znamo da je Zdravko Mamić vlasnik mnogih talenata, ali mu jedan grozno nedostaje, to je onaj za odabir trenera.