Mamić: 'U stadion ću uložiti 10 milijuna eura. Više nemam... Ostalo neka ulože drugi!'

Negdje oko ponoći, kad su tamburaši uzeli kratku stanku, Dinamova legenda Rudi Belin okrenuo se prema Zdravku Mamiću.

- Znaš, tak sam nekak živnul!

Ta rečenica velikog Belina koji ima zdravstvenih problema, teško hoda i izgleda iscrpljeno, bila je finale večeri na kojoj su se okupile Dinamove legende. Ona je označila novo vrijeme maksimirskog kluba koji je u restoranu “Pod mirnim krovom” oživio svoje legende, bivše velike igrače, ali i samoga sebe. Sve generacije Modrih opet žive skupa sa svojim Dinamom. Okupljat će se svaki mjesec, dolaziti na utakmice, imati svoje mjesto u ložama.

Okupilo se više od šezdeset bivših “španera”; uz Belina dobro su se zabavljali i pjevali Cico Kranjčar, Ismet Hadžić, Zlatko Škorić, Željko Stinčić, Branko Gračanin, Marko Mlinarić, Marijan Čerček, Krasnodar Rora, Zlatan Arnautović, Igor Cvitanović, Filip Blašković, Miro Cvenk, Martin Novoselac, Milivoj Bračun, Fabijan Komljenović, Jozo Gašpar, Jozo Bogdanović, Zdenko Kobeščak, Čedo Jovičević, Željko Adžić, Adrian Kozniku, Vjekoslav Škrinjar, Branko Strupar i svi ostali. Večer za pamćenje, u svakom slučaju.

Mamića već dugo nismo vidjeli tako ozarena lica.

- Cici Kranjčaru i njegovu sinu vrata Dinama uvijek su otvorena! Logično je to da se Cico i Niko vrate u Dinamo!

To je kazao Mamić kad se pričalo o svojevremenoj Cicinoj izjavi da bi se skupa s Nikom dana vratio u Maksimir.

- S Ćirom Blaževićem zajedno bih legao u grob! Toliko ga volim. Zovem ga da se vrati, ali neće, njemu je dobro u Kini.

To je bila Mamićeva izjava u trenutku kad se spomenuo “trener svih trenera”. Pjevao je Maminjo, veselio se, nije ga iz takta izbacilo niti novinarsko potanje “kako se osjeća kad vozi Zagrebom i gleda sve te grafite 'Mamiću odlazi’?

- To me rastura! Ali tad pomislim na svoju obitelj, to me spašava.

Pričalo se dugo o “najvećoj zagrebačkoj sramoti”, činjenici da Grad ne želi izgraditi pristojan stadion.

- Evo, ja ću u novi stadion uložiti 10 milijuna eura. Više nemam.... Ostalo neka ulože drugi - govorio je Mamić.

Ovi “’drugi” su naravno, gradski političari. Za to vrijeme Vahid Halilhodžić je sjedio u društvu Zorana Mamića, tamburaši su mu “našli žicu”, raspjevao se i Vaha kad su krenuli bosanski taktovi. Možda ne zna trener “Suze za zagorske brege”, ali kad je krenula “Ne klepeči nanulama”, Vaha je rastegnuo glas.