MACHADO 'Liga prvaka daje drugu dimenziju. Ako uđemo, tada ćemo biti zvijezde!'

Dinamova “desetka”, to je pozicija koja se u Maksimiru oduvijek posebno doživljava. I od koje su očekivanja uglavnom najveća. Dugo je to bio Sammir, kratko Cleyton, trebao je to postati Halilović, prije njega i Kovačić. Ljudi s talentom, posebnom loptom, ljudi koji moraju odlučiti kad ostalima ne ide. I zbog svega toga, igrači koje je iznimno teško pronaći.

Ovoga ljeta došao je iz Olympiacosa Paulo Machado. Portugalac, dobio je na dresu broj 10, tako i simbolički i formalno preuzeo teret na leđa.

No za početak, da otklonimo dvojbe, svatko ga drugačije izgovara, neki “mačado”, neki “mašado”. Kako je ispravno?

- Mašado!

OK, ne možemo baš napisati kako je točno izgovorio, zadnje je slovo nešto između ‘o’ i ‘u’. Ali dogovorili smo, važno da je ‘š’. Inače, čuli smo da Machado nešto znači na portugalskom, ne možemo vjerovati da...

- Istina, moje prezime u prijevodu znači “sjekira”. Ne znam kako sam dobio to prezime, koliko znam nitko od mojih bližih predaka nije baratao tim oruđem. Tko zna, možda je neki praprapradjed nekoga nasjeckao, pa je nastala anegdota i prezime, hahaha.

Definitivno, Machado nije "sjekira" na terenu. Nije taj tip igrača?

- Nisam sjekira i ne volim igrati protiv takvog tipa igrača. Takvi su neugodni.

Dobro, a je li mu dolaskom u Dinamo pala sjekira u med? Kakvi su sad dojmovi o Dinamu kad je već odigrao nekoliko utakmica, kad je preskočena prva europska prepreka?

- Jako sam sretan ovdje, nije kurtoazija, stvarno mi je lijepo. I na terenu i izvan njega. Sve bolje poznajem igrače, polako se uigravamo kao momčad, Zagreb kao grad također je prekrasan. Nemam doista reći ništa ružno ili negativno. Igramo sve bolje iz utakmice u utakmicu, kako će vrijeme prolaziti gledat ćete sve jači Dinamo.

Je li Dinamo ispunio ili premašio vaša očekivanja kad ste dolazili iz Grčke?

- Uvijek nastojim biti pozitivan, takav sam bio i prema Dinamu prije nego što sam došao. Očekivao sam baš nešto ovakvo, jer sam pogledao nekoliko utakmica prije dolaska i znao sam da Dinamo ima puno jako dobrih igrača. Nisam iznenađen kvalitetom i snagom, sad još samo treba sve te igrače uklopiti u kvalitetnu momčad. Na dobrom smo putu, doći će to brzo.

S Olympiacosom ste igrali drugi krug Lige prvaka, sad s Dinamom lovite to natjecanje. Koliko je Dinamo daleko od pirejskog ponosa?

- Slično je to. Oni osvajaju prvenstvo kao i Dinamo, samo što oni idu direktno u Ligu prvaka pa im je lakše. No ovo je godina Dinama, možda se i susretnemo s Olympiacosom, tko zna.

Tko bi, ovako na prvu, pobijedio da igraju vaš sadašnji i bivši klub?

- U ovom trenutku Dinamo bi pobijedio, jer Olympiacos nema...

Machada?

- Ne, nego pravu natjecateljsku formu. Tamo su pripreme tek počele, nisu još počeli sezonu, mi smo trenutno bolji. Olympiacos je uzeo nekoliko odličnih igrača, oni si mogu priuštiti Abidala. Olympiacos igra moderan nogomet, trener teži posjedu i pas-igri, u današnjem je nogometu baš posjed izuzetno važan.

Dobro, tu je sličnost, jer i Dinamo teži posjedu lopte?

- Da, ali je to na početku problem kad ne poznaješ igrače i momčad, a moraš igrati na taj način. No uigravamo se iz utakmice u utakmicu, pokušavamo imati posjed i imamo ga, i to je dobro za Dinamo.

Kako je u Pireju bilo izvan travnjaka, jeste li se mogli pojaviti na ulici, prošetati gradom?

- Prošetati sam mogao, ali nije bilo lako. Navijači su ludi, traže sliku, autogram, neki dres, suvenir... A kad smo pobijedili United, nije se moglo normalno živjeti. Trgali su majice s nas, tražili stalno nešto, jedva smo disali kakva je to euforija bila.

U Zagrebu zasad sigurno nije tako. Prepoznaju li vas ljudi dok šetate gradom?

- Zasad normalno šetamo, što je očekivano, tek smo stigli. Ako budemo igrali Ligu prvaka, sigurno će se i to promijeniti. Drugo je igrati prvenstvo, ljudi ne dolaze pa nas i ne vide, Liga prvaka daje potpuno drugu dimenziju. To je nešto posebno i mijenja čitav dojam. Ako uđemo u Ligu prvaka, tada ćemo biti zvijezde.

Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju SN-a.