KUKOČ 'Ja sam zvijezda u Bugarskoj, obožavaju me, imam kvalitetu za Vatrene'

Kakav je tip taj Tonći Kukoč, novi “enfant terrible” hrvatskog nogometa? Imao je u karijeri bivši hajdukovac niz poteza kojima je znao podići obrvu javnosti, a godinu je i završio u takvom stilu.

Na malonogometnom turniru “Četiri kafića” pojavio se s majicom na kojoj je bilo nešto što neodoljivo podsjeća na grb Hrvatskog nogometnog saveza, no umjesto HNS pisalo je mafia, a grb je prekrižen. Čelnici HNS-a su se prepoznali na Kukočevoj majici i ubacili igrača CSKA iz Sofije u svoju disciplinsku centrifugu.

- Šta misliš, kako će me kaznit? Šta mi mogu, zabranit igrat za reprezentaciju? - dočekao nas je Kukoč pitanjem.

Osjećaji su ipak tu negdje. Nije baš da ga ne zanima ishod kazne. Nije da ga ne pogađa mišljenje okoline, koliko god to u nekim njegovim izjavama izgledalo tako. Ispod čvrstog garda i anarhističke pojavnosti ipak se krije momak koji ima osjećaje. Tako nam se barem čini...

Što ti to treba? Je li ti trebalo s tom majicom izaći u javnost?

- Ja uvijek govorim što mislim. Želio sam dati podršku svojim prijateljima sa Skalica, torcidašima. No, naglašavam, kakve veze ima onaj znak s grbom HNS-a? Ni boja nije ista, nema slova...

Ma dobro, ali devet i pol od deset ljudi bi reklo da se radi o grbu HNS-a?

- Šta ja tu mogu?

Već neko vrijeme ističeš da ti je mjesto u reprezentaciji. Vjeruješ li u to i sam, onako iskreno?

- Naravno da virujem. Ako ja ne virujem sebi, tko će?

No, po čemu bi to ti trebao igrati u reprezentaciji?

- Ja sam zvijezda u Bugarskoj. Obožavaju me, igram u velikom klubu stalno. Imam brzinu, snagu, izdržljivost i kvalitetu za igrat u reprezentaciji, ali i klubovima "Liga petice".

Naš izbornik Niko Kovač nije ti nikako “legao”. Zašto?

- Ako sam najbolji livi bek Hrvatske, a on mi cilu sezonu nije da šansu, onda nešto ne valja.

A trebao ti je dati šansu?

- Normalno. A nije me niti jedan put doša gledat u Bugarsku.

Bolji si od sadašnjih igrača na tvojoj poziciji u reprezentaciji?

- Sigurno, od Leovca i Milića. Tu cijenim Strinića, ali on je krilo, a ne bek.

Je li te nazvao netko od reprezentativaca, jer dosta si “gadio” neke od njih?

- Ne, nije. Što će me zvati?

Bojiš li da si zatvorio vrata reprezentacije sebi i zbog takvog odnosa prema igračima, neovisno o tome tko je na čelu HNS-a? Da te, ako Šuker, Mamić i Kovač i odu, suigrači neće prihvatiti?

- Ne bojim. Jer ako me ikad netko pozove u reprezentaciju, to će značit da ovi o kojima ja govorim neće biti unutra.

Nisi samo u odnosu s HNS-om bio ovako, ajmo reći konfliktan. Bilo je toga i u Hajduku, pa su znali reći da si “bomba u glavi”?

- Nisam je bomba u glavi, bomba u glavi su oni koji cili život treniraju nogomet, onda sa 17-18 godina prestanu i idu ća. Oni koji nemaju volje i snage uspit, pa pljucaju po drugima.

Ma dobro, to je nešto drugo, ali imao si problema i s, recimo, Mišom Krstičevićem. Kad je on bio trener Hajduka.

- Je, kad je Mišo doša nakon Balakova nekako me gurnija sa strane. Imali smo nas dvojica poseban odnos.

Nije te volio, ili...?

- Ne, to ne mogu reć. Čak mislim dame volija, ali bila je to posebna ljubav. Često smo beštimali jedan na drugoga. Bija je to takav odnos. Čak me je zna i zvat doma...

No, nije išlo u Hajduku. Kako si raskinuo ugovor?

- Ima sam još dvi godine ugovora, a u zimskoj pauzi sva sam predsjednika Brbića i reka da neću doć na prozivku. Reka je prvo da me neće pustit, ali sam tad reka da opraštam sve zaostatke šta klub ima prema meni, da tražim samo jednu plaću. Na kraju su popustili i pustili me u Bresciu.

Zašto si napustio Bresciu?

- Tadašnji predsjednik Gino Corioni nudio mi je novi ugovor, ali nismo ušli u Serie A, a menadžer Pedo Rački mi je reka da ako želim iskorak, moram igrat prvu ligu. Zato sam otiša u Bugarsku.

Tamo si dobro prihvaćen?

- Da, “Crvena Armija” me odlično primila od prvog dana. Odlični su navijači. Nikad nismo igrali pred manje od pet-šest iljada gledatelja.

Ali, nije ti cilj ostati u Bugarskoj? Što želiš u karijeri?

- Želim igrat u nekoj od “Liga petice”.

Misliš da si dovoljno dobar?

- Jesam sigurno. Ali imam još prostora za napredak. Sad sam na drugoj od četiri zvizde - pokazao je Kukoč na tetovažu na vratu, a zvijezde predstavljaju skale u nogometnom razvoju.

Je li ti san igrati i za reprezentaciju?

- Ne, to je ljubav, volija bi igrat, ali dok su ovi na čelu, svjestan sam da vjerojatno neću. San je “Liga petice”.

I kako vidiš svoju karijeru do kraja?

- Želim s 36 godina zaradit četiri-pet milijuna.

Eura?

- A ne kuna...

I što onda? Što s tolikom lovom?

- Toliko mi triba da ne moram radit. Ne mogu se zamislit da radim. Ma kakav trenerski posal? Ja znam igrat balun i to je to. Kad prestanem, ne želin ništa radit.

I pet milja će bit dosta?

- Oće.

Za što?

- Prvo moram kupit auto.

Koje?

- A koje. Ferrari.

Opa...? Voliš luksuz. Imaš i Rolex? Koliko je stajao?

- Osam i pol iljada eura. Ali dobro sam proša. Bija je 12, al na popust...

Dobro, ne voliš raditi, ali roditelji, mama Mladenka i otac Davor ti rade?

- Je, i to krvavo, priko deset sati dnevno, kad to vidim... Ne mogu ja to.

Štediš li već za ferrari, jesi li blizu?

- Ne, još nisam tu.

Spominje se da ideš u kijevski Dinamo?

- Pedo Rački to vodi, ne znam još ništa konkretno...

U Sofiji ne živiš sam?

- Ne, sa mnom je i cura Katarina.

Koliko ste zajedno?

- Šest godina.

Onda je to ozbiljno. Kad će pir?

- Normalno da je ozbiljno. Ko bi drugi trpija ovu ludu glavu toliko. A pir, za dvi-tri godine...

Eto, Kukoč je sve samo ne običan tip. Čak ni običan nogometaš. Izlazi iz “škvare”. Nekako s njim nema između, ili ga voliš ili mrziš. Ako ništa, barem je iskren. I o sebi, i o drugima. A koliko nogometno vrijedi i koliko je i je li Kovač bio u pravu, pokazat će vrijeme.

Ako za šest-sedam godina crveni “konjić” projuri Splitom, Kukoč je uspio.