Križanac: Otišao sam iz Zenita da budem doma. Koji klub? Znat ćete u srijedu

Kakav val iskrenosti i temperamenta. Dva sata razgovora prohujalo je u hipu s očito sretnim i ispunjenim čovjekom. Kad je odlazio u svijet Ivica Križanac bio je tinejdžer. Vratio se kao 31-godišnjak, kao brižni otac dvoje djece i suprug mladenačke i životne ljubavi, ali i kao internacionalna klasa i bogat čovjek. Za “malog od Petra” bogatstvo je mjereno i novcem, ali iznad svega emocijom. Ovo je sažetak priče karijere i života osobe koja je perifernim putovima došla do vrha i ostvarenja snova svakog nogometnog klinca.

- Jednog ću dana možda napisati autobiografiju, doživio sam čudo toga!

Da razriješimo ključnu dvojbu, gdje ćete finiširati karijeru?

- Odlučit ću najkasnije u srijedu. Imam više opcija, stalno me zivkaju sa svih strana. Došao sam kući jer sam htio biti uz obitelj, to će definirati odluke za dan dva.

HNL znači Hajduk?

- Otišao sam iz Zenita da budem kod kuće, dakle, jasno je da pored ponuda izvana, ne bi bilo i u redu prema Zenitu, da izaberem novi klub daleko od kuće. Otišao sam iz HNL-a davno, sada se vraćam i nadam se da ću svojim igrama pridonositi klubu u kojem ću nastupati.

Križanac, Hajduk ili...?

- Da biste za nekog igrali, morate se dogovoriti, a za to vas netko mora pozvati na razgovore. Hajduk to nije učinio. Sreo sam se prijateljski s Vučevićem, popričali smo kao stari znanci.

To, dakako, nije službeno ni konkretno?

- Molim vas da ne inzistirate. Meni doista ne treba, niti sam to ikad u životu radio, neki EPP pa da nekome padne uopće napamet da se nudim ili hoću ovo ili ono...

Slažemo se, ali Torcida vas očito želi čim prije, to vam je veliko priznanje!

- To mi je velika čast i to mi dođe kao trofej. A i ja sam navijač Hajduka pa mi je njihova podrška još draža.

Završili ste u Zenitu. Kako?

- Tamo se pripremala odlična nova priča, a moj veliki prijatelj, koji je postao i zastupnik, Ilija Majstorović, uživao je povjerenje trenera Petržalke. Čeh me poznavao kao igrača i odmah me pozvao.

Rusija je ipak složena za život, pogotovo jednog Dalmatinca?

- A, je, nije lako. Po zimi sviće u 9, u 3 popodne je mrak. U lipnju i srpnju počinju bijele noći, 23 sata traje dan. Mnogo se putuje, mijenjaju vremenske zone, do Vladivostoka letiš 9 sati, a onda ako imaš europski nastup kao mi u Zenitu, moraš natrag i nastaviti do Seville na drugom kraju svijeta. Bilo je dana kad sam bio sit svega toga, umoran, ljutit i nostalgičan.

Povratak u omiški raj?

- Dugo sam se lomio, godinu dana je sazrijevala temeljna misao da hoću kući. Teče život, djeca rastu, propušteno vrijeme ne može se vratiti, a ja želim što više biti uz moje. Naravno, zaradio sam i lakše mi je bilo odlučiti, ali malo je onih koji bi kao ja ostavili nekoliko milijuna nečega sada, i još nekoliko za iduće sezone u kojima mi se nudilo. Nisam ni star, imam 31 i pol godinu, zato držim da je moja odluka hrabra, ali i poštena.

Primijećujemo po glasu, ali brzo ćete shvatiti kamo ste došli?

- Ha, ha, znam, ali na sve sam spreman jer zadovoljstvo što mogu biti sa svojima kompenzira mi sve domaće manjkavosti. Svako jutro vozim kćeri u školu, obilazim prijatelje, ide se na marende, priča o zajedničkim doživljajima, novim temama.

Kažu da ste pravi morski vuk, da brodom krstarite...

- Imam brodicu od 9 metara, ali sada nas je više pa ću kupiti nešto veću. Dobro se snalazim na moru, a kad je naše društvo s obiteljima idemo u okolne (u)vale, to je san snova. Dolazio sam i prije kući, ali ljeti se u Rusiji igralo pa sam imao malo vremena. Jedva čekam nadoknaditi te gušte.

REPREZENTACIJA

Od prvih kandidatura kod Kranjčara 2005. godine do poziva Slavena Bilića tri godine kasnije natiskalo se čuda, polemika, pa sreće i izbacivanja...

- Nemojmo o crnim tonovima. Hrvatska je bila moj san. Bio sam blizu prije SP-a 2006, ali sam bio među tri suvišna. Bolio me odnos u Hrvatskoj prema meni, igrao sam Ligu prvaka, u Zenitu dostigao vrhove, a u domovini te ignoriraju po svakom pitanju...

Incident sa Šimunićem zbog kojeg ste obojica udaljeni iz reprezentacije uoči Kazahstana...

- Nikakav incident nije bio. Glupo mi je objašnjavati, ali Joe i ja se nismo svadili. Mi smo prijatelji. No, dobro, izbornik nam je priopćio odluku da nas udalji iz reprezentacije za utakmicu u Kazahstanu. Mi smo to prihvatili iako, meni posebno nije bilo pravo.

Koje pojedince posebno cijenite?

- Imamo odlične igrače. Meni je legenda Šimunić, veliki igrač i prijatelj. Modrić je čudo od igrača, odličan je Petrić. Od mlađih svidio mi se Gabrić, Lovrenu predviđam internacionalnu karijeru.

OPŠIRNIJE PROČITAJTE U SPORTSKIM NOVOSTIMA