Kriza na Poljudu: Zašto su zavarali navijače? Ova momčad nije za naslov prvaka

Nekada znameniti trener Hajduka Ante Mladinić Biće, imao je svoje izreke, po splitski “batude”, koje je ponavljao kao papagaj, jedna od njih je znakovita i za današnje stanje u Poljudu:

- Kriza rezultata da, kriza rukovođenja ne, nikad.

Jer, kako je objašnjavao šjor Biće, moguće je da se slabije igra, da momčad nije na razini kluba, da rezultati osciliraju, ali uprava ‘triba znati di goni’, rukovodstvo kluba mora imati jasne ciljeve i metode rada.

Zadrti navijači

Do sada je u javnosti, što se tiče rukovođenja Hajdukom, otkako je praktično vlast dobio prvi Nadzorni odbor, izabran demokratskim putem glasovanjem članova udruge Naš Hajduk, znači od 6. studenoga 2011., uporno plasirana idilična slika. Po mnogima Hajduk je napokon dobio vodstvo koje će klub izvući iz ruku politike, osloboditi grabežnih faca koje u prvom redu rade u svojem interesu, osloboditi dugova, poslovati pošteno, transparentno…

Sve se to pokazalo kao točno osim u jednom segmentu: stručnom. Naime, članovi Nadzornog odbora u prvom sazivu, kao i u drugom, sve odreda časni, pošteni, u društvu visokopozicionirani i kvalificirani, s plemenitim namjerama da Hajduk izvedu na put stare slave, na poziciju barem vodećeg hrvatskog kluba, jednostavno o načinu vođenja kluba, njegovom funkcioniranju, o odnosima u nogometu, nisu znali mnogo, da ne kažem ništa. Njihova osnovna kvaliteta bila je da su veliki, poneki čak i zadrti navijači Hajduka. Pardon, ispravak navoda: od njih 16 ( Ljubo Pavasović Visković i Jako Andabak su jedini članovi “nadzora” u oba mandata) jedino je Šime Luketin bio baš kvalificiran, ali se brzo morao povući zbog problema s bankom koju je vodio, te donekle Denis Kosor, koji je niz godina dužnosnik u strukturama malog nogometa, pa se ubacio i u veliki.

Međutim, kad bi nekome od “nadzornika” to spomenuli, to da mu je osnovna kvaliteta što je navijač, svi bi se odreda naljutili. “Bogati, pa stalno idem na utakmice, znam ja što je balun”, to je fatalna floskula ljudi koji umišljaju kako je sve to u nogometu jednostavno, odnosno kako se u poslovanju i rukovođenju klubom mogu voditi načinom rada u svojim firmama, na svojim radnim mjestima.

Nogometno iskustvo

Odavno je Robert Šola, glavni urednik Sportskih novosti, u svojoj uredničkoj kolumni objavio tekst pod naslovom “Hajduku trebaju znalci, a ne magistri”. A odnosilo se uglavnom na činjenicu da “tu nema uvjeta da član NO-a mora u klub donijeti barem jednu kunu, niti da treba imati makar minimalno nogometno iskustvo”.

Situacija je još kompleksnija kad se za predsjednika dovede čovjeka koji također nema iskustva rada u nogometu nego je radio u nekom uhodanom sustavu, u ovom slučaju se radi o Marinu Brbiću, presađenom iz turizma u Hajduk. Uopće nema sumnje da Brbić ima sposobnosti za biznis, za financije, za organizaciju, ali je u nogometu, gdje se traže specifična iskustva, itekako lutao, stjecao rutinu, upoznavao se s funkcioniranjem Hajduka. I sad na početku drugog mandata, kada je objektivno ovladao poslom, pola aktualnog Nadzornog odbora dovodi u pitanje Brbićeve sposobnosti.

A povod je kriza rezultata Hajduka, osuđenog na plutanje na trećem mjestu, iza Dinama i Rijeke, bez posebnih mogućnosti za napredovanje.

‘Forsiraj mlađe’

Naime, ne samo da su “bijeli” stabilni treći niz godina, nego druga momčad u trećoj ligi, pa juniori, kadeti i još mlađi uzrasti nisu ni blizu kvalitete koja će Hajduku garantirati bolju budućnost. I to nije sve, otkako je Brbić na čelnoj poziciji, Hajduk prodaje svoju najvažniju supstancu, mlade i potencijalno velike igrače, samo s jednim ciljem: popraviti bilancu, preživjeti, doći do spasonosne pozitive u financijama.

Nadzorni odbor Hajduka je u rujnu 2014. raspravljao o financijama s nadom i najavom kako će sljedeće, 2015., završiti u plusu. To se izjalovilo, ali su u klubu i oko njega svi bili zadovoljni. Poruka treneru Igoru Tudoru bila je: “Forsiraj mlađe!” To baš i nije bilo lako kad se onda najbolje mlade prodavalo…Goran Vučević, kao sportski direktor, po vertikali struke odgovoran i za omladinski pogon bio je na mukama. Bez sredstava je dovodio igrače sa strane, koji se u pravilu nisu iskazali, posebno za stvaranje pravog Hajduka.

Kako dalje?

I sad kad je Vučević ipak osigurao nekoliko igrača za popunu, kao prinove, koji bi eventualno mogli prerasti u pojačanja, došlo je do krize rezultata i, što je najopasnije, krize rukovođenja. Kako dalje? Smijeniti Brbića pa dovesti opet nekoga iz biznisa bez nogometnog iskustva? Smijeniti Vučevića i tražiti novog sportskog direktora? Ili izdržati s ovim rukovodstvom, naviknuti se na treće mjesto, strpljivo čekati bolje dane? “Nadzornicima” nije lako, ali osnovni problem je bio u zavaravanju navijačkog naroda, to da ova garnitura igrača može u borbu za naslov.