S Nikom Kranjčarom razgovarali smo u Čatežu o današnjoj utakmici s Maltom, ali i svečanosti kojom se obilježava 20. obljetnica reprezentacije RH. Tada, 17. listopada 1990. kapetansku vrpcu nosio je Zlatko Kranjčar. Nedavno je kazao “dres sam poklonio sinu”. Niko je imao šest godina.
- Držim ga kod kuće u Zagrebu, na Dobrom dolu. Utakmice se ne sjećam, nisam ni bio prisutan, u to doba još smo živjeli u Beču.
OK, fešta je fešta, a posao je posao. Cilj je - srediti Maltu. Bili ste najbolji igrač s Izraelom i Norveškom, u međuvremenu malo je minuta na kontu. Forma?
- Tko to zna! Vidjet ćete... Kao i prije spomenutih utakmica, nemam odgovor. Ne igram, što je poznato. Sretan sam što sam se u te dvije reprezentativne utakmice dokazao, nadam se da ću i danas. Isto tako da ćemo svi biti na visini, završiti godinu s pobjedom, dobrim dojmom i golijadom.
Kako konkretno oštrite ubojitost?
- Uživam u treniranju, uvijek ostajem poslije službenog dijela. Kad analiziraš današnji nogomet, mnogo se golova zabija iz veznog reda i to mnogo pridonosi uspjehu ekipe. Na kraju krajeva, igra se zbog pogodaka, što više imaš igrača koji su strijelci to su trener i momčad sretniji. I prije kad bi me ljudi pitali što bih popravio, uvijek sam spominjao da bih zabijao još češće.
Koliko ste sigurni da će Hrvatska izboriti Poljsku i Ukrajinu?
- Ja sam vjerojatno najsamouvjereniji čovjek kojeg ćete upoznati. Vjerujem u kvalitetu ove reprezentacije, samim time plasman ne bi trebao biti upitan. U četiri sljedeća dvoboja, dva s Maltom i dva s Gruzijom, možemo se potpuno odlijepiti od konkurenata te s puno većim mirom čekati zadnja tri kola. Doduše, ogledi s Gruzijcima bit će teški.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....