KOUASSI KAO PRIMJER Jesu li probe pravi put za pronalazak dobrih stranaca?

Besparica je težak uteg u pronalaženju igrača, vezuje ruke sportskim direktorima i predsjednicima klubova, međutim može se i u financijskoj oskudici napraviti posao. Tino Sven Sušić je kvalitetan primjer, a Jean Koaussi istinski kriterij, klasični obrazac kako pronaći anonimnog stranca i od njega stvoriti nogometaša za tržište. Sušić i Kouassi su igrači koji su u Hajduk su došli preko probe i bez odštete, a danas se njihova cijena piše sa šest nula. Jasno, tema je kao stvorena za diskusiju nakon dolaska dvaju novih igrača na probu u Hajduk, ali nećemo time prejudicirati budući status Franca Zennara i Christiana Mijića. Jasno je da neće svaka proba iznjedriti igrače poput Kouassija i Sušića, tim više što je Mijić na Poljud došao kao već formirani igrač (23 godine) iz niželigaša s velikog njemačkog tržišta, pa sama logika govori “kako u domovini nije pronašao angažman”. Zennaro je kao i Sušić stigao u statusu igrača Standard Liegea koji se u matičnom klubu nije nametnuo, već se nogometno usavršavao na posudbama u Belgiji (Wasland Beveren) i drugoj ligi Nizozemske (Fortuna Sittard). Sa 21 godinom u životnom kalendaru tek je nešto stariji od Sušića u doba kada je današnji reprezentativac BiH prvi put pokucao na vrata Hajduka. I nije odmah Sušićeva proba rezultirala ugovorom, jer bilo je problema sa Standardom glede zahtjeva za odštetom koju Hajduk nije htio platiti, pa se Sušić vratio u Belgiju nakon što je s Balakovom odradio 10-ak dana priprema u zimu 2012. na Poljudu. Ugovor s Hajdukom, na temelju igara na probi, ipak je potpisao u ljeto te iste godine, ali tada bez provjere. Samo je došao i stavio autogram na četiri godine. Sušića smo uzeli kao primjer i zbog Zennara, jer obojica su sličnog igračkog profila (obojica veznjaci), a identičan je i klub iz kojeg su došli (Standard). Međutim tu prestaje njihova poveznica. Jer, Sušić se ipak može smatrati domaćim igračem, budući je u Hajduk došao s hrvatskom putovnicom u rukama. Ali zato je Kouassi pravi primjer, jer nakon duljeg niza godina postao je prvi stranac koji je na Poljudu zaradio ugovor dokazavši se u probnom roku.

Do angažmana krilnog napadača iz Obale Bjelokosti rijetki su stranci prolazili poljudski filter. U moru onih koji su pokušali doći do potpisa ugovora s Hajdukom probio se Brazilac Matos u proljeće 2004. godine. Tri mjeseca je boravio na Poljudu, čekalo se da napuni 23 godine kako bi bio slobodan igrač bez odštete i potom je stavio autogram na vjernost Hajduku. Međutim, samo je jednu polusezonu izdržao na Poljudu. Veznjak Matos jedini je stranac koji je uspio preko probe stići do ugovora, zato se i Kouassija dočekalo s puno pesimizma.

- Brazilci su glavni igrači, taj dvojac iz Fluminensea čekamo kao pojačanja, a Kouassi će dobiti priliku za dokazivanje. Ako se potvrdi imat će ugovor - rečeno je u početkom siječnja te 2013. na Poljudu.

Zbog Brazilaca je Kouassi došao na “mala vrata”, gotovo slučajno se ušuljao na sporedni ulaz, a Brazilce su čekale TV kamere i glamur. Međutim, na travnjaku se pokazala sasvim suprotna slika. Preko kiše i blata u Čitluku došao je Koaussi do ugovora i postao zvijezda Hajduka tog proljeća. S druge strane, Brazilci su tiho otišli, u istoj atmosferi u kojoj je Kouassi stigao. Nitko nije obraćao pozornost na crnoputog Bjelokošćanina pri dolasku, isto kao što nitko nije došao ispratiti Brazilce na odlasku. Ali, Kouassi je otvorio prostor, vratio povjerenje u mogućnost da se preko probe dođe do kvalitetnog igrača. Kouassi je stigao gotovo slučajno, ali ostao je jedan od rijetkih, uz Sušića, koji je uspio preko probe dokazati da je igrač vrijedan profesionalnog ugovora na Poljudu.

Jer, nakon Kouassija gledali smo mnoštvo igrača koji su neuspješno pokušavali preći prag probe. A bilo ih je i s velikim, sjajnim preporukama. Poput Nikkija Ahameda, igrača Chelseaja koji je na Poljud sletio iz portugalskog trećeligaša. Međutim, zadržao se taj zadnji vezni tek tjedan dana u Hajduku, a u potrazi za zadnjim veznim isprobali su Bijeli i veznjaka Kopra, Ivicu Guberca.

Nije tu bio kraj probama u ljeto 2013., jer u Hajduku je testiran i Egipćanin Amro Terek Abdul Aziz, 21-godišnji napadač s “pečatom” Wolfsburga koji se okušao na Poljudu u kolovozu iste godine. Tri mjeseca kasnije lijevi bek znamenitog prezimena Vivaldi također se pokušao nametnuti u Hajduku nakon što je prošao školu Barcelone. Kamerunac Vivaldi Leonid Bakojock predstavljen je kao junior Barce, igrač iz La Masije, nadaleko poznate nogometne škole dotaknuo je Hajduk preko probe, međutim brzo je produžio svoju potragu za novim angažmanom otišavši nakon tjedan dana s Poljuda. Sljedeći je bio Tima Abduholikov kojeg je Tudor testirao tri dana tijekom pripreme u Turskoj. Abduholikov je prošao probu, ali već nakon jedne polusezone u bijelom dresu bilo je jasno da se u Hajduku neće dugo zadržati i Bijele je napustio nakon nominalne provedene godine dana na Poljudu s tim da je prošlu jesen upisao tek dva simbolična nastupa. Prošle jeseni okušao se i Libijac Wisan Elazredi na provjeri, doduše, za Hajduk B, ali boravio je na Poljudu, pa ulazi na popis i dio je zanimljive priče.

Kakav je zaključak Hajdukove storije o pokušajima da se preko probe pronađe kvalitetan stranac i zašto se na probe uglavnom pozivaju stranci, a ne domaći igrači? Drugi dio pitanja ima logičan odgovor, jer strance je teže pratiti. U Hajdukovim uvjetima, gotovo nemoguće. Pogotovo Afrikance i Brazilce koji zato dolaze s video materijalima i preporukama bivših klubova i takav način dovođenje igrača traži probu kao logičnu opciju zaštite prije potpisivanja ugovora. Čak i kada ugovor potpišu, slijedi im nova provjera od godine dana, jer gotovo svaki novi igrač koji dolazi iz inozemstva ima u svom ugovoru opciju raskida nakon 12 mjeseci. Jednostranog raskida ako se ne pokaže korisnim za momčad. Takvu je opciju imao Kouassi, ali i Abduholikov. Kod “crne perle” pokazalo se da opciju nema potrebe aktivirati, međutim Abduholikov je potvrdio ispravnost politike da jeftino nije i besplatno, pa se treba zaštititi čak i kada se potpiše ugovor. Pronaći pravog igrača preko probe težak je posao i zahtjeva veliku upornost i strpljenje. Ali isplati se kada se ukažu igrači kao Sušić i Kouassi. Pokriju sve neuspješne provjere raznih učenika sa Stamford Bridgea, Camp Noua i ostalih svjetskih travnjaka.