Tri pobjede te po sedam poraza i neodlučenih ishoda, odnosno ukupno tek 16 od mogućih 51 boda (drugim riječima niti trećinu bodova koji su bili na stolu) osvojili su Bijelo-plavi u drugom dijelu sezone. Stoga i ne čudi što se momčad iz Gradskog vrta našla u situaciji koja je pred početak sezone s obzirom na ulaganja i kvalitetu rostera bila nezamisliva - da im “visi” Europa, a što je posljednji preostali imperativ nakon što su prethodno neslavno propala sva velika očekivanja s kojima su ušli u natjecateljsku godinu.
Šest sezona u nizu
Šest uzastopnih sezona Bijelo-plavi su igrali kontinentalne kvalifikacije, a izuzev te prve sezone u kojoj dva puta pobjeđivali PSV i za malo, ali baš jako malo, ostali bez povijesnog plasmana u skupinu Europske lige nisu uspijevali puno toga napraviti. Uglavnom su doživljavali ili velika razočaranja odmah na prvoj, u najboljem slučaju drugoj stepenici kvalifikacija (sofijski CSKA u dva navrata, Glasgow Rangersi, Basel) ili teške blamaže. A u potonju kategoriju svakako spada ljetošnje ispadanje od Kizilžara, jednog od najslabijih momčadi kazahstanske lige koja je čitave sezone samo dva puta pobijedila u gostima. A jedna od tih pobjeda bila je upravo u Gradskom vrtu. Pa ipak sezona bez Europe bila bi posvemašnji debakl za Bijelo-plave, i iz perspektive da je Osijek u sezonu ušao s nikada skupljom momčadi u klupskoj povijesti i europskim iskorakom kao deklariranim ciljem, ali i iz perspektive skore selidbe na novi stadion. Prva sezona na Pampasu bez europskih utakmica bila bi bez “soli”.
Poletio je napokon Osijek rezultatski nakon dolaska Stjepana Tomasa, prvi puta još od prošle jeseni vezao dvije prvenstvene pobjede, osvojeno je sedam od devet mogućih bodova, ali onda je na Poljudu uslijedilo prizemljenje. Bila je to prva koju je Tomas izgubio otkako je na klupi Osijeka, prva u kojoj Bijelo-plavi pod novim trenerom nisu zabili gol (nisu čak ni otpucali u okvir vrata), a o blijedoj utakmici govori kako su derbi kola završili bez ijednog kartona. Poraz od Hajduka čak i ne bi bio toliko dramatičan da Istra i Varaždin istovremeno nisu pobijedili i primaknuli se Bijelo-plavima na svega jedan bod zaostatka uoči posljednjih 180 prvenstvenih minuta. Čitava sezona Osijeka stat će u posljednja dva prvenstvena kola i ovisit će o ishodima utakmica protiv Šibenika i Rijeke.
Dodatni problemi
Osijek je, unatoč svemu, još uvijek u situaciji da ovisi samo o sebi.
- Ova momčad ima kvalitetu, ova momčad može - ponavlja Tomas kao mantru.
Od povratka Šibenika u prvoligaško društvo Bijelo-plavi su sa Šubićevca redovno odnosili sav plijen. Pet gostovanja, pet pobjeda, a da pritom čak nisu primili ni gol. Posljednji puta je Šibenik otkinuo bodove Osijeku na Šubićevcu još u svibnju 2012. Štoviše, u posljednje vrijeme puno su bolje prolazili u Gradskom vrtu gdje su samo ove sezone dva puta osvajali po bod (1:1 i 0:0). Slična je situacija i s Rijekom s kojom Osijek ima omjer od sedam pobjeda i jedan remi u posljednjih osam međusobnih prvenstvenih ogleda pred svojim tribinama.
Naravno, ne može bez dodatnih problema. Kapetan Mihael Žaper i Marin Leovac još uvijek su izvan trenažnog procesa, a hoće li se naći u konkurenciji za gostovanje na Šubićevcu vjerojatno se neće znati do dan-dva pred utakmicu. Koliki bi njihov izostanak tek bio udarac za dvoboj protiv Rijeke suvišno je i govoriti.