Pobjedom u Kranjčevićevoj protiv Lokomotive, stadionu na kojem su i jače Rijeke znale gubiti bodove, trener Rijeke Sergej Jakirović i njegovi puleni već su se sada, nakon svega pet kola u 2023. godini, upisali u povijesne klupske almanahe. Ova momčad, naime, izjednačila je bodovno najbolji ulazak Rijeke u nastavak prvenstva u povijesti HNL natjecanja osvojivši za njih 13 sretnih bodova u prvih pet kola nastavka prvenstva, u novijoj riječkoj povijesti to je uspjelo jedino Matjažu Keku.

Ono po čemu pak ovih 13 bodova ima možda još i veći značaj u odnosu na one koje je osvojio Kek jest činjenica, osim što niti jedna Rijeka u novijoj povijesti nije imala ovakvo “breme” prve polusezone, da je većina ovih bodova osvojena na gostovanjima (četiri gostujuće utakmice) i u često nepovoljnim vremenskim uvjetima. Usporede radi, niti Bišćanova Rijeka, niti ona Simona Rožmana, baš kao niti ona Gorana Tomića nisu imale takav ulazak u nastavak prvenstva. Niti jedan od tri Kekova nasljednika nije uspio uhvatiti više od devet bodova (Tomić) u prvih pet kola, dok je Kek u sezoni nakon one povijesne uspio uhvatiti 12 bodova, poraz u Osijeku (2:1) u drugom kolu nastavka prvenstva tada se ispriječio slovenskom stručnjaku na maksimalnom učinku.

Isto toliko (12 bodova) imala je sad već i ona davna Gračanova Rijeka ulaskom u 1999. godinu, onu u kojoj je Rijeci sudačkim previdom šibenskog suca Krečaka na dupke ispunjenoj Kantridi “oteto” prvenstvo...

Da se razumijemo, božica Fortuna sigurno je bila naklonjena Rijeci u ogledu protiv momčadi Silvija Čabraje, no Rijeka je i u tom periodu imala rezultat na svojoj strani, a protivnici nisu sami sebi zabijali golove, napravili su to upravo igrači Rijeke i sve što su na terenu osvojili, apsolutno su zaslužili, kako u Ulici pjesnika, tako i u svih do sada odigranih pet susreta u 2023. godini.

Reset je bio neizbježan

Rijeku u prvom dijelu sezone sigurno nije pratila sreća, no i tu sreću na kraju treba zaslužiti pravim pristupom i radom. Sve ono što su u subotu primjerice promašili igrači Lokomotive, poput zicera Kulenovića ili Aliyua, u rujnu ili listopadu bi vjerojatno bili golovi, a Nediljko Labrović ispratio bi te lopte nijemim pogledom u pod, nije kapetan mogao sam gurati Rijeku.

Ovoga puta Labrović je (baš kao i nerijetko jesenas) bio jedan od najboljih pojedinaca svoje momčadi, osujetio je nekoliko prilika domaćina koje su već svi vidjeli “u golu”, no za razliku od jeseni, ove zime stasiti vratar ima svesrdnu pomoć ostatka momčadi, poglavito napadača koji rijetko praštaju pogreške kakve su stoperi zagrebačke momčadi napravili kod oba zgoditka, kako onog Friganovog, tako i onog Obregona.

Sergej Jakirović

Ante Čizmić/Cropix

Dolaskom Jakirovića i njegovog stručnog stožera Rijeka je stavila “ad acta” zasigurno najneuspješniju polusezonu otkada na čelu kluba stoluje predsjednik Mišković, čak niti ona prva proljetna polusezona daleke 2012. nije bila toliko “suha”, a u njoj je Rijeka na kraju jedva sačuvala prvoligaški status. Debaklom protiv Dinama na Rujevici (2:7) spušten je zastor na sve pogreške čelnih ljudi kluba i stručnog stožera, Rijeka je jednostavno morala napraviti - reset, no nitko nije mogao garantirati, nakon silnih lutanja, da će on biti uspješan. U tim trenucima više se razmišljalo kako sačuvati prvoligaški status, Gorica je s utakmicom manje bila na svega osam bodova zaostatka, a četvrtoplasirani Slaven bježao je dalekih 11 bodova.

"Ubijačina" na pripremama

Tri mjeseca i pet kola kasnije, nakon mukotrpnih priprema, odnosno “ubijačine”, kako ih je svojevremeno nazvao Emir Dilaver i velike čistke kadra koji nije mogao odgovoriti zahtjevima modernog i agresivnog nogometa (uz pokoje kršenje klupske discipline i dovođenje u pitanja odluka čelnih ljudi struke) koji je zaštitni znak trenera Jakirovića, Rijeka je potpuno drugačija momčad koja još uvijek ne zna za poraz i koja, što je itekako važno, ima još puno prostora za napredak u situaciji kada je Belupu stigla na bod zaostatka, odnosno svega dva Istri 1961. i četvrtom mjestu na kojem se Garcijina momčad nalazi.

Put do toga nije bio nimalo lagan, kazat će to i trener Jakirović nakon prospavane noći i slavlja u Kranjčevićevoj u kojoj je njegovu momčad, kako je i sam kazao, “pomazila” sreća.

Matija Frigan

Željko Hajdinjak/Cropix

- Dobro smo ušli u susret, kontrolirali igru, a kasnije smo im poklonili tri zicera koji oni, na našu sreću, nisu iskoristili. Prejednostavno smo ispadali tu, te duge lopte nismo dobro procijenili i ispadali smo. Presložili smo se na poluvremenu, mislim da smo uz dvije zamjene izgledali bolje, no naravno da nije lako limitirati Lokomotivu koja je, kao što sam i najavio, bila željna nadigravanja. Uspjeli smo napraviti dva bijega, postići dva pogotka i na kraju zasluženo pobijediti, a mislim da jesmo pobijedili zasluženo pošto smo dali ta dva gola, kazao je Jakirović u uvodu koji je i tu sreću koju je Rijeka imala pripisao - radu.

Unutarnje rezerve

- Uvijek mislim da je tu rad, u ova gotovo tri mjeseca smo stvarno naporno radili, no i to je nogomet. Mi smo imali propuste i darovali im te šanse, nije da su oni nas nešto “izradili”, nisu to bile neke uigrane akcije, u takvim situacijama stvarno moramo puno bolje reagirati - dodao je Jakirović ne imenovavši nikoga od svoje momčadi.

Ipak, bilo je jasno da se to prije svega odnosilo na stopera Niku Galešića koji je u prvom dijelu u čak dva navrata “donirao” Lokose. Bio je to znak da ga Jakirović ostavi na poluvremenu u svlačionici, ova Rijeka ima dovoljno unutarnjih rezervi koje mogu (pre)okrenuti tijek utakmice.

- Zato zamjene i postoje, na klupi imamo igrača koji itekako čekaju svoju priliku. Sada je ušao Smolčić i dobro odradio te zadatke, kao i ostali igrači koji su ušli s klupe - kaže Jakirović kojem je itekako godila usporedba s najvećim trenerom u povijesti kluba grada na Rječini, onom koji je na Kvarner donio toliko željeni naslov prvaka.

- Evo, vi ste mi rekli da je ovo, uz Kekove rezultate, najbolji ulazak Rijeke u nastavak natjecanja. Ne idem stvarno za time, ali čim su rezultati na tragu Keka to je ogromno priznanje. Meni je još “upalo u oči” i to da smo od pet utakmica čak četiri igrali u gostima, mislim da je to stvarno izniman rezultat - zaključio je Jakirović.

POGLEDAJTE NOVU ‘VAR SOBU‘:

Što je Ivan Leko želio poručiti s izjavom kako nije u Hajduk došao kako bi trenirao juniore? U kakvom stanju splitski klub dočekuje najveći hrvatski derbi protiv Dinama? Je li se u redovima Modrih jedan igrač napokon stabilizirao? Kako je Istra 1961 došla do četvrtog mjesta u prvenstvu i je li to dokaz kako je projekt s Alavesom uspio? Odgovore na ta i druga pitanja saznajte u novom izdanju podcasta ‘VAR soba‘ s Ilijom Lončarevićem i Robertom Šolom: