Nije ga bilo više od mjesec dana na terenu zbog ozljede, a još je više vremena prošlo otkad je posljednji put govorio za naš list. Srce vezne linije HNK Rijeke, motor pokretač i starosjedioc na Rujevici, riječka “desetka” – Domagoj Pavičić.

Otkada je stigao u Rijeku iz zagrebačkog Dinama, prvo na posudbu (početak sezone 2017./18.), a onda postao i punopravni član Bijelih, prošlo je gotovo pet godina. Popularni Pavke u tom je periodu imao prilike surađivati s gotovo svim trenerima novije povijesti Rijeke, od Matjaža Keka, preko Igora Bišćana, do Simona Rožmana i danas aktualnog šefa Gorana Tomića.

Nije ovo najgori niz

Svi redom nabrojani treneri imali su “svoje” krize rezultata i igre, no dojma smo da niti jedna ranija nije toliko odjeknula kao ova posljednja s četiri poraza u posljednjih pet susreta, posebice zato što je došla kada joj se nitko nije nadao. U svemu tome treneru Tomiću i suigračima sigurno nije bilo lako igrati bez Pavičića, koji je do tada igrao u sjajnoj formi. Ozlijedio se upravo na početku onog famoznog susreta protiv Hrvatskog dragovoljca, vratio se u posljednjim minutama poraza od Lokomotive.

Od Kranjčevićeve do Kranjčevićeve, najkraći je opis tog nesretnog perioda Rijeke bez Domagoja u glavnoj ulozi.

- Pa, kada sada vrtim film, mi smo imali i većih neuspjeha u proteklom razdoblju od ovog sadašnjeg, bilo ih je i s Rožmanom i s Bišćanom, ne bih ja rekao da je ovo najveća serija loših rezultata. Ali, vjerojatno nam je svima ova najteže pala jer su i očekivanja bila veća, naglašenija. Prošlu sezonu smo se borili za treću poziciju, godinu ranije Dinamo je bio već 20 bodova ispred u tom trenutku. Sada smo imali odličnu situaciju, gdje si deset kola do kraja prvenstva bio u samom vrhu, ljudi su s pravom imali viša očekivanja, a mi smo možda podlegli tom pritisku. Nešto se dogodilo, psihički smo pali nakon tog Dragovoljca i Gorice, ja mislim da je baš zbog svega navedenog ta naša “crna rupa” još i naglašenija. I mi sami smo očekivali više i nadali se nekom čudu da se do kraja možemo uključiti u borbu za naslov. Nismo uspjeli u tome, moramo sada biti jaki, dignuti glave i krenuti u nove pobjede s Rijekom - kazao je Pavičić u uvodu.

DAMIR KRAJAC/CROPIX Cropix

Kriza je evidentna

Kriza rezultata i igre pogodila je bijeli brod u najgorem trenutku, prvenstvo se prelomilo na vjerojatnom drugoligašu, koji je ove sezone obilježio sudbinu Rijeke. U prvom dijelu sezone Dragovoljci su otkinuli bod, kasnije stigli i do sva tri. Pet kola nakon tog posljednjeg susreta stanje na Rujevici nije bajno, ali vremena za plakanje i kukanje naprosto nema.

- Upali smo u krizu, to je evidentno. Ja sam dugo tu, prošao sam kroz “sve i svašta” i nema tu puno filozofije - svaki dan se mora na treningu biti sve bolji i bolji, ići iz susreta u susret. Vjerojatno se za prvaka više ne možemo boriti, s te strane je prvenstvo riješeno, ali cilj nam je pobijediti ovih pet utakmica do kraja, pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti. Nije bajna situacija, pa čak i protiv te Lokomotive imali smo neku inicijativu, ali falila je završnica, u posljednjoj četvrtini terena nismo napravili gotovo ništa. Oni ti, pak, zabiju eurogol u prvom dijelu i odmah početkom drugog primimo pogodak glavom iz kornera, a pucao je najniži igrač na terenu. Stvar koncentracije? Pa, naravno, mi imamo dogovor da igrač na drugoj stativi stoji uz nju, a svaki put se dogodi da se pomaknemo iza. Da je naš igrač bio tamo, lagano bi došao do te lopte. Nakon tog se stvarno teško vaditi iz situacije u kojoj se nalazimo, u toj nekakvoj crnoj rupi. Ima još mjesec dana do kraja, moramo nastaviti pobjeđivati, skupiti glave, nema nam druge - dodao je Pavičić.

Zajedničko buđenje

Kada je odgovornost u pitanju, iskusni zagrebački veznjak u bijelom dresu jako dobro zna da se ne treba niti uzvisiti u pobjedi, niti poniziti u porazu – odgovornost je u svakom slučaju kolektivna, kako i za uspjehe, tako i za neuspjehe, koji su dominantni u posljednje vrijeme na Rujevici. Dobar i iskren razgovor u ovakvim slučajevima često zna biti presudan.

- Imali smo i službeni sastanak, a i mi igrači smo međusobno održali par razgovora. Svatko je rekao onom drugom što misli i što mu je na pameti. Naravno da će takve stvari ostati u svlačionici između nas. Napravili smo sve što smo mogli i trebali napraviti i već sada to puno bolje izgleda na treninzima u ova posljednja dva dana. Kada klub sustigne kriza poput ove, meni je skroz O.K. da se takvi sastanci dogovore, pa ako treba i zagalamiti malo, sve što je potrebno da se “probudimo” svi skupa. No možemo mi pričati koliko god hoćemo i držati sastanke, teren je jedino mjerilo i – točka. Tu se moramo pokazati i dokazati. Odgovornost trenera u svemu? Ma, ja to ne bih komentirao na taj način. Radimo isto što smo i prije radili kada smo pobjeđivali, a tu ima i odgovornosti igrača. No, ponavljam, svi smo zajedno u tome, i treneri i igrači. Zajedno smo bili dobri, vjerujem da ćemo opet samo zajedno postati – dobri. Prošle polusezone smo imali pobjednički mentalitet, preokrenuli dosta utakmica u našu korist, sada mi se čini kao da padnemo kada primimo pogodak, na tome opet zajedno moramo raditi. Prije mjesec dana smo bili vrh, sada ne valjamo, sada je sve to palo u vodu. Mislim da je sve to u našim glavama - objasnio je Pavičić.

FC/CROPIX Cropix

Kada smo već kod “glava”, pitali smo Pavičića ima li ova Rijeka dovoljno “baruta” u nogama i ambicije u glavama igrača da se sezona svede pod zajednički nazivnik - uspješna. Za Bijele bi to svakako bilo osvajanje Kupa na Poljudu i što bolji plasman u ligi, nije isto završiti prvenstvo kao drugoplasirana ili, pak, četvrta momčad. Rijeka još u eri Damira Miškovića nikada nije bila lošije plasirana od treće pozicije.

- Naravno da imamo i ambicija i motiva. Svi smo razočarani što smo se doveli u poziciju u kojoj smo trenutno, cijelu sezonu se boriš i “ubijaš” za što bolji plasman, a na kraju sada sve to prospeš. No, ako netko nije motiviran, onda mu nije mjesto ovdje u Rijeci, niti je pravi profesionalac i sportaš. Moramo davati sve od sebe. Kako ćemo odraditi i izgledati u ovih pet kola je jako bitno. Ako u ovim ligaškim susretima budemo dobri, onda se imamo čemu nadati u Splitu. U protivnom, mislim da će nam biti jako teško u finalu Kupa. Svi moramo još jače zapeti, dati sve od sebe, nema nam druge.

Uvijek je tvrdo

Prva prilika za popravljanje dojma na rasporedu je već ovog vikenda, protivnik nije valjda mogao biti neugodniji, na Rujevicu stiže Osijek na čelu s Nenadom Bjelicom. Bez obzira na to što ih je Rijeka svladala u polufinalu Kupa, momci s Drave ostali su dužnici Bijelima u ligaškim ogledima, u dosadašnja tri susreta Osijek je upisao dvije minimalne pobjede uz neodlučeni ishod bez golova na Rujevici.

- Imam osjećaj da svaki susret prije Osijeka komentiram ja, ha-ha... Govorim uvijek isto, ali je tako, bit će to sigurno tvrda utakmica protiv vrlo dobrog protivnika. S njima je svaki put to tvrdo, borbeno. Mislim da smo podjednaki kada je kvaliteta u pitanju, nijanse će odlučivati, to je sigurno, možda te duge lopte i agresivnost na sredini terena i u tim “ničijim” loptama. Neka nam bude vodilja susret iz Kupa. Tako se treba igrati protiv njih, agresivno, ali opušteno. Onda imamo jako dobre šanse zaustaviti Osijeka - dodao je Pavičić za kraj.