Iskusni igrači koji su dovedeni ovog ljeta kako bi pomogli redizajniranoj Rijeci još uvijek, generalno gledajući, nisu na toj razini da bi se o njima moglo govoriti kao o - pojačanjima.
Možda je jedina iznimka u cijeloj toj priči stasiti stoper Mateo Pavlović, koji je u paru Antonom Krešićem suvereno zauzeo svoje mjesto u početnoj postavi uz solidnu igru. Vidi se da i Pavloviću treba određeno vrijeme na prilagodbu novoj momčadi i novim zahtjevima, kao što se vidi da bi kroz neko vrijeme mogao postati nezamjenjiva karika u obrani, posebice kada uz sebe ima jednog bržeg i motoričnijeg stopera.
U prvom je susretu protiv Djurgardensa posljednja linija riječke obrane patila na širokom prostoru koji je ostajao ispred njih, uostalom, oba pogotka Djurgardens je postigao iz kontre ili polukontre, gdje su i Pavlović i Krešić imali velike probleme zbog svoje slabije motoričnosti, odnosno, brzine.
Alvarez i Vrančić nisu bili u udarnih 11 u uzvratu, što dovoljno govori o njihovoj igri u prvom ogledu, uz opasku da je Alvarez još ponešto i odigrao u paru sa Selahijem, dok je Vrančić i dalje potpuno izvan ritma i očito će mu trebati neko vrijeme za adaptaciju, prihvaćanje zahtjeva stručnog stožera i potvrdu onoga što svi misle da on jest - igrač za velike stvari.
Kod Halilovića je nogometno znanje nesporno, no proteći će sigurno još neko vrijeme dok se on ne dovede u red - fizički prije svega, velika pauza i ozljeda učinili su svoje...