Hajduk je odigrao najimpresivnije ovoproljetno prvo poluvrijeme i poput tenkovskog bataljuna protutnjao jadranskim derbijem. Ekipa Valdasa Dambrauskasa imala je sve - igru, koncentraciju, raspoloženog Livaju, učinkovitost i naklonjene okolnosti jer Anton Krešić napravio je glup kazneni udarac, koji je goste poput bure pogurao u leđa. Na Armadinoj proslavi 35. rođendana Bijeli s Poljuda izborili su da prvi put nakon devet godina završe sezonu ispred Bijelih s Kvarnera... U drugom poluvremenu dali su milost ljutom rivalu, pogotovo Ljubičić i Biuk, koji nisu zabili šanse jer rezultat je mogao zvoniti za sva vremena. Ovako su ostali na razini dosadašnjih najviših trijumfa u Rijeci u HNL-u.
Rujevica je Hajdukova, još jednom se pokazalo da se u Primorju savršeno osjeća, kao da ima koncesiju na bodove. S nova tri, šest u sezoni, podgrijao je nade da će na Maksimiru s Dinamom u posljednjem kolu prsa o prsa rješavati pitanje titule, te dao do znanja da je spreman učiniti sve da odradi svoj dio posla.
Ipak, Rijeka mu se namjestila kao malo kada. Tomićeva momčad bila je u svojem klasičnom ovosezonskom komatoznom izdanju, Drmić i kolege mjesecima poput mađioničara čas sipaju trikove koji oduševljavaju, čas ispare kao da na teren nisu ni došli. Ovaj put domaća ekipa nije imala imperativ bodova jer odavno je znala da se ne bori za krunu, ali svejedno, djelovala je ukočeno i težački umorno. Od jedanaesterca kojeg je Dario Bel svirao nakon intervencije VAR-a, gdje su ustanovili da je Krešić zaustavio loptu rukom točno na crti, iako je stajao izvan kaznenog prostora, postojao je samo splitski sastav.
No, Hajduk ne mari za riječke jade, on je odradio svoje, bio je dominantan i efikasan, agresivniji i poletniji, Dambrauskasovi dečki igrali su sa smiješkom na licu i zabijali. Tri gola već do poluvremena značila su da šampionske ambicije itekako žive. Marko Livaja još je jednom demonstrirao generalsku važnost, kad on diktira tempo navijači luduju. S nova dva pogotka stigao je do 25 u tekućoj sezoni HNL-a i već mu mogu početi “izlijevati” Zlatnu kopačku. Josip Drmić vjerojatno je odigrao svoje i ostat će na 21. Za crveni karton zbog udaranja disciplinski sudac Alan Klakočer obično daje dvije utakmice neigranja i opali “po džepu”. Ako Drmić ode u Dinamo, kao što se odavno piše, o Klakočeru ovisi je li odigrao svoje za Rijeku jer do kraja prvenstva ostala su dva kola, a mogao bi dobiti još jednu šansu u finalu Kupa. “Odere” li ga s tri susreta, za njega je svemu kraj. Ipak, za očekivati je da će igrati za trofej. Livaju su pratili veznjaci Krovinović, Grgić i u ofenzivnijim ulogama sve bolji Čolina, branič Mikanović je zabio, a Nikola Kalinić, iako je ostao bez udarca po golu, dao svoj obol kroz igru i asistenciju.
Hajduk i Rijeka sastaju se 26. svibnja u finalu za Rabuzinovo Sunce, i koliko god Rijeka bolje djeluje na Poljudu već duže vrijeme, pretrpjela je težak nokaut od kojeg se neće lako oporaviti. Hajduk nije uzeo samo prvenstvene bodove, nego je zauzeto nadmoćan gard pred završnu bitku, iako s time još nema pehar. Goran Tomić je vidio sve pogreške i trebao bi bolje spremiti momčad. Htio je igrati s najjačim napadačkim ešalonom i četvoricom u obrani, raspali su se. Kad je uveo trećeg stopera bili su malo sigurniji, no sve je riješeno prije toga. Kup će, međutim, biti nova bitka. Za koju je Hajduk dobio psihološki prednost. Prije toga važnije - rasplet prvenstva.