Dinamov igrač odluke zasjenio Dalićeve Vatrene, na pragu je uspjeha kojim bi se upisao u povijest

Pred prvu utakmicu finala Kupa razgovarali smo s mnogim stručnjacima koji su ukazivali da Rijeka može do povoljnog rezultata ako će u pravoj formi biti hrvatski reprezentativci Marko Pjaca i Marco Pašalić.

To se baš i nije pokazalo skroz točnim. Jer, Rijeka je uspjela u plavom domu doći do povoljnog rezultata, prekinula je seriju od tri uzastopna poraza. A Pjaca i Pašalić nisu bili u pravoj formi.

Od njih u srijedu nismo vidjeli ono što bi se trebalo vidjeti i očekivati od hrvatskih reprezentativaca. Posebno nigdje nije bilo Pjace, kojeg je Pierre-Gabriel spremio u “mali džep”. Pašalić je tu i tamo pokazivao da bi mogao biti opasan, jednom je u solo prodoru ušao u šesnaesterac Modrih, bila je to sjajna akcija, ali na kraju mu je izbijena lopta. Međutim, taj dvojac je bio bolji na prošloj prvenstvenoj utakmici na Rujevici, nad Pašalićem je skrivljen jedanaesterac, a Pjaca je pogodio s bijele točke.

Obojica su igrali odlično ove sezone, bili su među ključnim igračima Nevere s Kvarnera, s njima u momčadi Sopić je imao dva aduta koji su stvarali prevagu. I koji su upravo igrama u riječkom dresu postali dio nacionalne vrste. Uostalom, kad pogledamo onaj notorni Transfermarkt, onda je u odnosu na start sezone Marcu Pašaliću cijena porasla deset puta, s 350 tisuća eura na 3,5 milijuna. Pjaca i Pašalić zaslužuju samo pohvale i rečenice obložene šećerom.

Zato im se jedna slabija izvedba ne smije uzeti za zlo, uostalom, sezona je već pri kraju, noge su umorne, a jedan i drugi skupili su podosta minuta i uglavnom su u svakoj utakmici Rijeke izgarali. Konačno, maksimirska predstava je bila skromna kad se radi o igračima kojima je zadaća igrati prema naprijed, Dinamo i Rijeka nekako su od starta igrali na “nulu”, a kad je tako, onda je logično da napadači uglavnom ostaju u drugom planu.

I dok su Pjaca i Pašalić u Maksimiru ostali u drugom planu, jedan igrač je ušao u prvi, zasjenio je oba hrvatska reprezentativca. Radi se o Arbëru Hoxhi. Prvo, iako je kapetan Arijan Ademi svojim pogotkom donio titulu Dinamu protiv Osijeka, gol koji je Hoxha zabio na Rujevici bio je zapravo onaj koji je Modre digao na tron, a Rijeku gurnuo s njega. Hoxha je zabio za onu veliku pobjedu 2:1. I u srijedu je opet bio u prvom planu kad se radi o napadačkom dijelu Dinamove igre. Startao je sjajno, odmah na startu je opalio snažno, Zlomislić je jedva zaustavio taj udarac, nakon toga je kao iz topa pogodio gredu... Imao je još nekoliko opasnih prodora. U drugom poluvremenu je malo zastao, ali ukupno je bio najveća prijetnja Riječanima.

Zanimljiva je zapravo priča o Hoxhi. Trener Sergej Jakirović ga je želio u momčadi jer se radi o izrazito brzom i okomitom krilnom napadaču. I na startu svoje karijere u plavom domu, nakon zimskih priprema, krenuo je kao dio udarne postave. Igrao je toplo-hladno, a najveći problem ležao je u činjenici da nikako nije uspijevao postići pogodak. I lagano se u njega počelo sumnjati. S vremenom više nije bio u prvom planu, malo-pomalo “iscurio” je iz momčadi, dobivao je manju minutažu. Možda ga je upravo sputavala ta činjenica da nikako nije uspijevao pronaći put do mreže suparnika.

Ali, ako se sjećate, odigrao je vrlo važnu ulogu u velikom europskom uspjehu Modrih, u onom izbacivanju Betisa. U Maksimiru je asistirao Takuru Kaneku za ono poravnanje na 1:1, što je bilo dovoljno za prolaz Modrih. Nakon toga je uspio zabiti i svoj prvi pogodak za Modre, doduše nebitan, onaj protiv PAOK-a u Solunu. I sad, evo, ovaj toliko važan u prvenstvenoj utakmici na Rujevici.

Arbër Hoxha u ovom trenutku djeluje kao jedno od najmoćnijih napadačkih oružja Dinama i možemo zaključiti da će biti opća opasnost za Rijeku na drugoj finalnoj utakmici Kupa. Kakva bi to bila priča da opet pogodi na Rujevici, pa da nakon prvenstva nekim pogotkom Modrima donese i Kup...