Čini se kao davna prošlost, mnogi su već i zaboravili, iako se događalo prije samo osam godina. Osijek je bio na dnu, dvije sezone zaredom borio za opstanak u posljednjem prvenstvenom kolu, u klubu nije bilo ni za kiflu, plaće su mjesecima kasnile (pamtimo dobro još čin nogometaša Osijeka, koji su u znak prosvjeda uoči utakmice protiv Rijeke na Kantridi zagrljeni stali oko centra kako bi upozorili na nagomilane dugove), bivši igrači u Gradski vrt dolazili su pratnji sudskih ovršitelja popisivati imovinu da bi se naplatili ili konfiscirali prihod s blagajni uoči utakmica kako bi podmirili svoja potraživanja.
Slikovito, klub je bio na umoru i na životu su ga održavali aparati. Svaki novi dan mogao je biti i posljednji. S vremena na vrijeme pojavila bi se na horizontu nekakva nada, najavljivani “spasitelji” poput izvjesnog njemačkog fonda, koji se povukao jednako tajanstveno kao što se i pojavio...
Pojas za spašavanje
A onda je u veljači 2016. klub u posljednji trenutak uhvatio pojas za spašavanje. Umjesto života u oskudici, počeo je život u luksuzu. U osam godina otkako je klub u privatnim rukama uloženo je nešto više od 150 milijuna, obale Drave danas krasi novi stadion, no istovremeno još uvijek nema trofeja, čak ni finala Kupa, a ni europskih skupina. I to je ono što frustrira navijački puk. Kad bi se usporedio učinak Rijeke i Osijeka u prvih osam godina kako su prešli u privatne ruke, nesrazmjer u ostvarenim rezultatima je ogroman. Negdje se, očito, griješilo.
Dosadašnja era novih vlasnika može se podijeliti u dvije etape. U prvoj, neposredno nakon preuzimanja kluba, krenulo se u sanaciju milijunskih dugova i osnaživanje momčadi, čime se klub vratio na mjesto koje mu u hrvatskom nogometu tradicionalno i pripada, među četiri najbolje ekipe lige, započeta je izgradnja kampa i stadiona, što je bila i najveća privatna investicija u povijesti hrvatskog sporta.
Posljedično ulaganjima, izlazak u Europu postao je pravilo, a ne više samo iznimka. Uostalom, u posljednjih sedam godina Bijelo-plavi su sedam puta igrali europske kvalifikacije. Prethodno su u razmaku od čak 25 godina, od 1992. do 2017. godine, ukupno sedam puta izašli u Europu i to računamo li i Intertoto kup. Ali, izostao je iskorak, bilo trofejni, bilo europski, iako je već 2017. Osijek bio jako blizu tome. Toga ljeta su Bijelo-plavi bili senzacija europskih kvalifikacija nakon što su dva puta pobijedili slavni PSV. Sportska politika tih je godina bila - kupi jeftino, a prodaj skupo.
Drugu etapu obilježio je više od ičega završetak spektakularne Opus Arene. Izgurali su u klubu taj projekt, čija je izgradnja u jednom trenutku stala zbog problema s izvođačima.
Mandat Ferenca Sakalja na mjestu predsjednika može se promatrati kroz prizmu završetka najvećeg infrastrukturnog projekta u klupskoj povijesti, ali i rezultata. Osvojeno je drugo i dva treća mjesta, a u aktualnoj sezoni, kako god ona završila, bit će ostvaren najslabiji plasman u Sakaljevom mandatu.
Opipljiva nada
Prve dvije godine četverogodišnjeg ciklusa aktualne uprave navijačima su davale nadu da Osijek konačno može ići do kraja, dok su druge dvije sezone bile sezone patnje i plaćanja skupog ceha rezultatskog neuspjeha iz prethodne dvije godine. Početak tog drugog četverogodišnjeg ciklusa možemo nazvati kao “all in”, iako je tajming bio posve pogrešan.
Naime, u prvoj sezoni zbog koronavirusa tribine su bile prazne, a u najvećem dijelu druge na utakmice se moglo samo s COVID potvrdom. Klupska politika okrenula se za 180 stupnjeva, više se nisu dovodili mladi i gladni igrači, nego oni iskusni i to mahom za velike plaće, a posljedice toga, pokazat će se kasnije, neuspješnog pokušaja rezultatskog iskoraka Osijek i dalje trpi. Ta epizoda udarila je u zid s porazom od kazahstanskog Kizilžara.
A onda su umjesto dotadašnjeg kontinuiteta krenula i lutanja sa strukom. U samo godinu dana Bijelo-plave su s klupe vodila čak petorica trenera - Bjelica, Poms, Perković, Tomas i Zekić. Zapravo šestorica, računamo li i Ivu Smoju, čiji je mandat sveden na jednu utakmicu kao prijelazni između Tomasa, koji je netom smijenjen, i Zekića, koji je rješavao svoje papire u Albaniji. Previše rotacija u kratkom vremenu da ne bi bilo zbunjujuće.
Sakaljev četverogodišnji mandat obilježio je i manjak javne komunikacije. Za razliku od svog prethodnika Ivana Meštrovića, koji je barem jednom tjedno bio u “eteru” i obilato koristio medijski prostor, Sakalj se u svom ciklusu javno obratio tri, najviše četiri puta. I to uglavnom preko službenih klupskih kanala. Ta strateška pogreška koštala ga je odnosa s navijačima. Propustio je, kao primjer, prije godinu dana iskomunicirati zašto se išlo u velike rezove nego prepustio špekulacijama.
- Prije nešto više od godinu dana dogodila nam se situacija koja nije bila ugodna, ali s kojom smo se morali suočiti budući da u ljeto 2022. godine nismo realizirali izlazne transfere koji su bili planirani kako bi se održala likvidnost... Željeli smo instant rezultat u razdoblju od iduće dvije ili tri godine, nažalost, nismo ga ostvarili u tako kratkom roku i morali smo financijske okvire svesti u realne mogućnosti - objasnio je tek godinu dana kasnije.
A ta druga etapa u novom životu kluba bliži se kraju. Naime, aktualnoj upravi mandati završavaju na ljeto i zasad nije iskomunicirano hoće li biti kakvih promjena u upravljačkoj strukturi, a već su počele pripreme za treći četverogodišnji ciklus. A na njenom početku bit će tandem Boto - Zekić, koji će pripremiti ljeto nakon kojeg se, poručio je Sakalj, “očekuju prave stvari”. Transfer-proračun za iduće ljeto već je određen, kao i neke mete u prijelaznom roku.
- Zoran vodi momčad koju nije slagao, puno je oscilacija i njegov primarni zadatak je, uz pomoć sportskog direktora, napraviti filter za ljeto nakon kojeg treba očekivati prave stvari.
Nema garancije
Prošle zime u Opus Areni odlučili su se za potez koji je mnoge ostavio u šoku, angažirali su stručnjaka iznimne biografije s iskustvom rada u velikim klubovima, u kojima je istovremeno uspijevao balansirati i osvajanje trofeja i promociju mladih igrača. Bez pretjerivanja, jače ime nikada prije nije radilo u klupskim strukturama. Jose Botu je Osijek izazov kakav u karijeri nikad ranije nije imao. A osoba takvog renomea sigurno neće rasprodavati ugled ako nema garancije da će imati s čime raditi i moći raditi onako kako misli da je najbolje.
- Radi se o dokazanom stručnjaku sjajnog dosjea i mišljenja sam da je savršena osoba za slijediti put koji su zacrtali vlasnici. Jose ima moju apsolutnu podršku i neće biti mjesta za one koji neće prihvatiti njegov način rada.
U Opus Areni na ljeto kreće novi ciklus, opet se okreće novi list, a smjer klupske politike opet se mijenja. Promet će već za nekoliko mjeseci biti velik u oba smjera, neki igrači će otići, novi igrači će doći, a krvna slika momčadi bitno izmijeniti.
- Baš nimalo ne dvojim da ćemo u budućnosti i rezultatski ostvariti ono o čemu navijači sanjaju i što svi mi priželjkujemo - poručio je Sakalj uoči još jednog novog početka u kojem će se tražiti konkretni rezultatski uspjesi.
A da bi se to konačno i dogodilo, klub bi konačno trebao uhvatiti jedan smjer i držati ga se.