Talijan već tri puta izbjegao otkaz, u jednoj nesreći imao je sreće, a sada je dobio prave igračke macane

Mislim da je ovo najveća pobjeda u mojoj karijeri - izjavio je Federico Coppitelli, talijanski stručnjak na klupi Osijeka, nakon što je njegova momčad u nedjelju na Maksimiru srušila Dinamo i potvrdila da je kriza iza nje, a domaćinu je ostavila brige i glavobolje. Malotko je, zapravo, vjerovao u ovakav rasplet. Vjerojatno nitko osim Coppitellija, njegova stožera i igrača.

Naime, unatoč činjenici da se Osijek u posljednjih mjesec dana rezultatski, pa i s formom, podigao na višu razinu, povijest odnosa s Dinamom nije ostavljala previše nade, pogotovo u svjetlu uvertire u taj dvoboj. Dinamo je, naime, u njega ulazio kao izraziti favorit nabildan samopouzdanjem nakon velikog trijumfa u Ligi prvaka u Salzburgu, a Osijek još uvijek pod dojmom slabe predstave i umalo ispadanja iz Kupa od četvrtoligaša Slavonije iz Požege. No na kraju je ispalo da je domaće jako ispuhala Europa, a gosti su to mudrom i pametnom postavkom igre, bez straha te uz uvijek potrebnu dozu sreće, odličnog vratara i vrhunsku realizaciju, znali iskoristiti i kazniti.

Da, Coppitelliju je to definitivno najveća pobjeda u karijeri, što i ne čudi za trenera koji se tek u 39. godini života, i to nakon 15 godina rada, odvažio ući u ozbiljniji seniorski nogomet. Rođeni Rimljanin, naime, sve do ovoga ljeta radio je isključivo s mlađim kategorijama talijanskih klubova u kojima se pokazao kao čovjek koji zna razvijati mlade igrače. I to mu je bila možda i najvažnija preporuka zbog koje je José Boto, na užas dobrog dijela navijača Osijeka i hrvatske nogometne javnosti, odlučio smijeniti Zorana Zekića te neki novi Osijek povjeriti tipu bez iskustva. Talijan je među navijačkim pukom dočekan s priličnim oprezom, a ni on sam nije upao u zamku velikih najava.

Od prvoga je dana počeo pričati o fokusu na razvoju mladih igrača i izgradnji prepoznatljivog momčadskog identiteta te puno konkurentnijem Osijeku u odnosu na prethodnu sezonu. I toga se drži i danas, ma koliko god to išlo na živce dijelu navijača. Ulaz u sezonu bio mu je prilično dobar, s visokom europskom pobjedom protiv Levadije, ali i konturama igre koja je obećavala. Nije to poremetio ni nesretni poraz od Šibenika u prvom kolu HNL-a, no sve je krenulo nizbrdo odlaskom Ramona Miereza, koji je bio temeljni kamen Coppitellijeve taktike.

DAMIR KRAJAC Cropix

I tako se ubrzo pokazalo da mu je najviše problema zadao čovjek koji ga je doveo u klub - José Boto, koji je igrao pogrešnu igru s Mierezom i u njoj izgubio. Kao i Osijek, uostalom. Dodatno, većina igrača, izuzev Marka Solde i Luke Jelenića, koje je Boto doveo u prvom transfernom prozoru, pokazala se promašajima, a onda je trener ostao i bez Darka Nejašmića...

Osijek je na terenu izgledao baš slabo i neprepoznatljivo, a treneru u sportskoj i navijačkoj javnosti nije adekvatno honorirana činjenica da je u najgorem dijelu sezone, u prvih mjesec dana, morao sve početi raditi ispočetka. Boto se tada trgnuo, pa je kadar dodatno ekipiran, a u čemu je ovaj put sudjelovao i sam Coppitelli, pa su na njegovu preporuku stigli nepoznati Emin Hasić i Alessandro Tuia, koji se vrlo brzo profilirao u jednog od vođa na terenu. No ključnima će se pokazati dolasci Tiaga Dantasa, Arnela Jakupovića i Hernanija.

DAMIR KRAJAC Cropix

I opet u početku nije bilo strpljenja, iako je svima koji razumiju nogomet trebalo biti jasno da novim igračima treba vremena. Kojeg nije bilo. No Coppitelli je uporno ponavljao priču o procesu. I činio je to prilično strpljivo, štoviše iznenađujuće smireno za nekoga tko dolazi s juga Italije, čime je pokazao da dosta odudara od stereotipa koji prati talijanske južnjake. Poput primjerice Gennara Gattusa. Bilo je tu i podosta lutanja s njegove strane, činilo se u jednom trenutku da gubi konce, a nije tajna da je već tri puta izbjegao smjenu. Prvi put protiv Slaven Belupa, drugi put protiv Šibenika i treći put protiv Slavonije iz Požege. Tri je trenerska života u Osijeku, dakle, već potrošio.

Osim ako mu sada predsjednik kluba Ferenc Sakalj i direktor Vlado Čohar to ne obrišu, kao nagradu što je pobijedio Nenada Bjelicu, s kojim su na sudu i koji je nakon susreta rekao da, za razliku od NK Osijek prema kojem ima pozitivnu emociju, prema ljudima koji vode klub nema nimalo pozitivne osjećaje. Kao što uostalom ni njih dvojica nemaju prema Bjelici. No to je neka druga tema. U Osijeku sada vjeruju da stvari počinju sjedati na svoje mjesto, pri čemu se mora priznati da je Talijan u jednoj nesreći imao sreće.

Ozljeda Tuije u Šibeniku primorala ga je da u nedostatku stopera prijeđe na igru s trojicom igrača u zadnjoj liniji, što se već tada pokazalo kao dobitna kombinacija za Osijek, pa se nastavilo i protiv Slavonije, a kontra Dinama doživjelo je i definitivnu potvrdu da je to sustav koji ovom Osijeku najviše odgovara. Sugerirala se Coppitelliju i ranije ta formacija, ali on to nije uvažavao. Možda i zbog Bota koji na njegove odluke, kako čujemo, ima čak i pretjeran utjecaj. Naime, sportskom direktoru nije proljetos sjela ta formacija kada je Zekić bio na nju prešao, a Osijek je zaredao s odličnim igrama i pobjedama. Ne znamo je li Coppitelli od nje bježao zbog Bota, ali znamo da više ne bi trebao bježati.

Još je jedan važan detalj: Osijek je u Dantasu, Jakupoviću i Hernaniju dobio prave igračke macane, igrače neopterećene HNL-ovim tradicijama i bolestima iz prošlosti. Igrači koji su kroz karijeru stasali i igrali za Benficu, Porto, Olympiakos, Juventus, PAOK..., pokazalo se na Maksimiru, nemaju komplekse kakve ima većina hrvatskih igrača kada igra protiv Dinama ili Hajduka. I to je danas velika vrijednost Osijeka koju, međutim, sada mora pokazati i protiv Gorice, pa onda dalje...