Za vrijeme zimskih priprema u Poreču pohvalio se kako mu treba još samo nekoliko mjeseci da se u potpunosti počne služiti hrvatskim jezikom. Taj dan je sve bliže.
- Razumijem apsolutno sve što mi sugovornik kaže, ali u govoru se još ne služim posve hrvatskim jezikom, nisam naučio još sve riječi i zbog toga najčešće odgovaram na engleskom - veli Jevhen Čeberko, dobri duh svlačionice u Gradskom vrtu.
Uvodni dani priprema su po običaju najzahtjevniji, ali ni visok intenzitet rada ne kvari dobro raspoloženje. Potvrdila je to i snimka na kojoj je Ramon Mierez iznenada preuzeo mikrofon klupske TV i na hrvatskom jeziku odradio kratki intervju sa svojim suigračem.
"Umoran sam brate. Trening me je ubio. Sada mi treba malo odmora", odgovorio mu je Čeberko na pitanje "kako si?".
Prije poslijepodnevnog odmora "ukrali" smo mu malo sna. Čeba, kako ga odmilja zovu u svlačionici, među Bijelo-plavima je već godinu i pol dana. Došao je u Gradski vrt isprva kao posuđeni nogometaš austrijskog LASK-a, a prošle zime Osijek je otkupio njegov ugovor za pola milijuna eura. Samo za trojicu ukrajinskih nogometaša zimus su isplaćene veće odštete.
"Radi o mladom igraču koji ima mnogo potencijala. Može ga se koristiti na poziciji stopera, lijevog beka i zadnjeg veznog, ima dobar smisao za igru, a uz to može još i napredovati i unaprijediti svoju igru", objasnio je zimus Nenad Bjelica očekivanu odluku o otkupu Čeberkova ugovora.
Takav rasplet je ukrajinski nogometaš koji u CV-ju ima 27 nastupa za mlađe selekcije ukrajinske reprezentacije i jedan za najbolju nacionalnu vrstu neskriveno priželjkivao.
- Adaptirao sam se brzo i na ekipu i na grad, sve mi je automobilom u deset minuta, svladao sam u najvećoj mjeri jezik - nabraja branič Osijeka razloge zašto je želio transfer u Osijek, za koji ga ugovor veže do ljeta 2025.
Čeberko je igrač koji će odgovoriti na svaki zahtjev koji se stavi pred njega. U 38 službenih utakmica koliko je do sada nosio dres Osijeka igrao je stopera, lijevog beka i zadnjeg veznog.
- Prirodno sam "šestica". U Ukrajini sam u početku karijere igrao na toj poziciji, ali nakon što sam iz Dnjipra prešao u Zorju Lugansk trener me je povukao na mjesto središnjeg braniča. Na obje te pozicije osjećam se komforno. Pozicija lijevog beka ipak ima drugačije zahtjeve, ali ako mi trener kaže kako momčadi mogu pomoći i na tom mjestu, ja sam spreman - poručuje Čeberko.
Iako je njegova uloga primarno defenzivna, jedna od njegovih prednosti je odlična pas-igra. Voli igrati, ne boji se povući, što mu daje kvalitetu više. Po broju (38,9) i postotku točnih dodavanja (87) bio je lider momčadi prošle sezone, samo dvojica Osijekovih nogometaša u prosjeku imaju više dugih točnih dodavanja od Čeberka (3,5)
- Igrao sam dugo vremena veznjaka i od tuda ta navika. Ne želim to izgubiti - veli.
Prošle sezone Osijek je bio dugo vremena u igri za trofeje, sve do samog kraja prvenstva u utrci za naslovom, igrao polufinale Kupa. Što od momčadi očekuje u idućoj sezoni?
- Želimo nešto osvojiti, želimo postići nešto veliko. Imamo odličnu momčad, odličnog trenera. Drugo, treće ili četvrto mjesto brzo se zaboravi, ali ako osvojiš nešto to ostaje - veli Čeberko.
Europski iskorak je također velika želja:
- Moramo ući u skupinu Konferencijske lige - odmah odgovara ukrajinski nogometaš i dodatno obrazlaže:
- Uđemo li u skupinu i odigramo jesen u europskoj areni, bit će to posve novo iskustvo i za klub i za igrače.
Momčadi je poželio trofeje, a kakva očekivanja ima od sebe? Prošle sezone zabilježio je 25 nastupa za Bijelo-plave, od čega je 20 utakmica počeo kao starter, a u idućoj sezoni želi biti još bolji.
- Želim pomoći momčadi, igrati svaku utakmicu i držati svoju igru konstantnom, na visokoj razini, bez uspona i padova - poručio je Čeberko.
To je pokazao i primjerom. U Gradski vrtu došao se pripremati i nizati krugove na atletskoj stazi tjedan dana prije nego što se momčad okupila. Najčešće tako koristi i slobodne dane.
- Lakše mi je i bolje za mišiće zbog prevencije ozljeda da se dođem istrčati nego da ostanem kod kuće spavati i odmarati - veli ukrajinski nogometaš.
Jedini ukrajinski nogometaš u Prvoj HNL nerado priča o ratu u domovini, no to je, na žalost, tema koju je nemoguće izbjeći. Njegov rodni Melitopolj okupiran je odmah u uvodnom tjednu ruske agresije, ali je barem izbjegao razaranja i nije doživio ružnu sudbinu nekih drugih ukrajinskih gradova. Najveći dio njegove obitelji, srećom, sklonio se daleko od rata.
- Obitelj je u redu. Rođen sam u gradu nadomak Krima u kojeg je ruska vojska ušla drugog dana rata. Ne diraju stanovnike, ali sada se ondje teško živi. Uvedena su neka nova pravila, no ljudi ne rade, a istovremeno su cijene hrane narasle - objašnjava Čeberko nove okolnosti u kojima žive njegovi sugrađani.