Zbog ekstremnih temperatura trener Bijelo-plavih Federico Coppitelli nije po povratku iz Austrije imao drugog izbora nego poslijepodnevne treninge prebaciti u večernje sate kad se koliko-toliko lakše diše. Usred toplinskog vala igračima kojima već idućeg tjedna počinje sezona europskim ogledom mora se olakšati koliko se može...
Srećom pa je iza nogometaša Osijeka onaj fizički najzahtjevniji dio priprema. A taj dio posebno teško je pao Roku Jurišiću i to, da odmah razjasnimo, ne zbog napora, nego zbog razdvojenosti od obitelji. Naime, prije tri mjeseca postao je otac, a tih 12 dana koliko je Osijek proveo na pripremama u Austriji bio mu je do sada najdulji period kojeg je proveo odvojen od kćeri.
- Ajme meni... Iskreno, baš mi je bilo teško. Svaki dan sam gledao snimke i fotografije, sa suprugom se čuo preko video poziva samo da vidim njih dvije. Do sada sam tijekom priprema bio odvojen od supruge, ali sad, kad smo dobili kćerkicu, malo je teže jer hoću biti s njima. Ali, to je takav period kojeg samo treba izgurati i opet smo zajedno - iskreno nam je priznao.
Pun pogodak
Roko je među Bijelo-plave došao prošle zime, komotno možemo reći na mala vrata, a postao je jedan od nezamjenjivih. Nakon Dinama, s kojim je igrao juniorsku Ligu prvaka u generaciji Gvardiola i Šutala, potom Rijeke, u kojoj je neobjašnjivo skrajnut i bez prave šanse da se pokaže i dokaže, posudbe u Hrvatskom dragovoljcu, potom austrijskog Rieda, pa Mure, gdje je dobrim igrama privukao pozornost ne samo najboljih slovenskih klubova nego i turskih prvoligaša, Osijek se pokazao kao pun pogodak.
Otkako je došao u Opus Arenu nije prošao niti jedan HNL ogled u kojem nije bio starter, počeo je svih 17 utakmica u drugom dijelu prošle sezone, upisao po gol i asistenciju, a procijenjena vrijednost na Transfermarktu danas mu je trostruko veća (milijun eura) u odnosu na prošlu zimu kad je potpisao za Bijelo-plave.
Rašireni osmijeh od uha do uha, s kojim ga je nemoguće ne vidjeti, to i potvrđuje.
- Baš sam jako zadovoljan kako je prvih šest mjeseci prošlo. Dao sam svoj maksimum, pokazao sam da mogu igrati u velikim klubovima kao što je Osijek. Naravno, želja je da se tako nastavi i u idućoj sezoni - kaže Jurišić, ne krijući ambicije pred ono što slijedi.
- Stvarno imamo dobru momčad, mladi smo i ja mislim da možemo napraviti jako dobar posao.
"Baš sam bio sretan što sam zabio njima, to mi je bio i jedan od ciljeva kada sam došao u Osijek, da zabijem Rijeci"
A on je prošle sezone doznao da može napraviti jako dobar posao i na mjestu stopera. Pozicija je to koju nikada ranije u karijeri nije pokrivao i na koju je prebačen kad se prošla sezona lomila, a na kojoj se snašao kao da je oduvijek igra.
- Bilo mi je malo čudno kad me trener Zekić prebacio na stopera. Ali, opet sam shvatio da igram lijevu stranu, da ono što radim na lijevom beku nastavim i dalje raditi, osim što ne mogu ići prema naprijed. Samo sam si u glavi napravio klik i stvarno sam to dobro odradio, čak sam i ja bio malo iznenađen. Bilo mi je upitno kako ću odigrati stopera i na kraju je dobro ispalo.
Mogao je zabiti i više
A potvrdio se i kao strijelac. Pogodak kojeg je zabio Rijeci u Opus Areni bio mu je tek drugi u seniorskoj karijeri.
- Volim ići gore, ali nisam previše dolazio u prilike. Odem iza leđa, ispoštujem, našao sam se u dosta prilika, ali u tim situacijama nisam dobio loptu. Mislim da sam mogao imati i više golova. Na svojoj poziciji odrađujem dobar posao i u fazi obrane i u fazi napada, a golovi i asistencije će doći sami od sebe. Kad spojim prošlu sezonu, pola godine u Muri i pola godine u Osijeku, dva gola i dvije asistencije, mislim da mogu biti zadovoljan, ali treba napredovati još, imati cilj...
A je li taj cilj možda reprezentacija?
- Rekao bih da, to mi je sada najveći cilj. Mislim da mogu, ali vidjet ćemo. Fokusiran sam na iduću sezonu, pogotovo na Europu, da napravimo što bolji rezultat. Sav fokus je na Osijeku, a reprezentacija bi bila samo nagrada - dodaje.
Jurišić je brzo osvojio navijače Osijeka, ali i privukao nove navijače u Opus Areni. Na svakoj utakmici prati ga obitelj, a lako se može prepoznati po jednom detalju.
- Cijela obitelj ima moje dresove, doslovno se ističe taj dio tribine gdje su u dresovima Osijeka s prezimenom na leđima Jurišić s brojem 22 - kaže uz osmijeh.
Kćerkica za punu sreću
I kćerkica je već bila na stadionu...
- Bila je kad sam zabio gol. Došla je na utakmicu na kojoj sam zabio prvi gol za Osijek i tek sam onda bio presretan.
Je li zbog posebne gošće na tribinama uslijedila euforična proslava gola?
- Slavio sam zato što sam zabio klubu koji mi nije puno pomogao i koji me dosta psihički uništio. To slobodno možete napisati. Dok sam bio mlad, nisu mi uopće pomogli. Baš sam bio sretan što sam zabio njima, to mi je bio i jedan od ciljeva kada sam došao u Osijek, da zabijem Rijeci.