Maksimir je potvrdio svu nemoć Lokosa: Samo trojica igrača su protiv Dinama zavrijedili prolazne ocjene

Nakon najtežeg ovosezonskog poraza tamni su se oblaci opet nadvili nad Kajzericom. Pet pogodaka inkasiranih na Maksimiru samo su potvrdili objektivnu limitiranost ove Lokomotivine momčadi, koja ni u jednom trenutku dvoboja protiv Dinama nije bila ništa drugo osim sparing-partnera naviklog na batine. I to protiv uzdrmanog Dinama, koji nije odigrao ništa spektakularno, ali se lagano "petardom" Lokosima vratio na pozitivnu stazu.

Do sudačke nadoknade, semafor je pokazivao podnošljivih 3:1 za Dinamo i da je ostao taj rezultat, zacijelo ne bi bilo previše razočaranja u svlačionici Lokomotive. Ali, dva pogotka Dinamova španjolskog stopera Torrentea, nakon prekida, u samome smiraju neravnopravnog dvoboja (to su mu bili prvi zgodici u karijeri), pogurnula su Lokose do ruba sramote i pognutih su glava ušli u svoj autobus.

Nije, naime, isto izgubiti s dva pogotka razlike, kao što je stajalo na semaforu u 90. minuti, ili s četiri, što je zabliještilo u petoj minuti sudačke nadoknade. Apsolutno pomanjkanje koncentracije u tim završnim trenucima okršaja rezultiralo je teškim porazom i vidjet ćemo hoće li se Lokosi uspjeti oporaviti do subotnjeg domaćinstva Gorici...

- Bilo bi dobro da možemo prebrisati posljednjih nekoliko minuta... Od pet pogodaka, čak smo tri primili nakon prekida i to se nije smjelo dogoditi. Tih konačnih 1:5 izgleda ružno, da je ostalo 1:3 dojam bi bio posve drukčiji. Uoči utakmice nadali smo se nekim bodovima, jer je Dinamo bio u lošem trenutku, ali pokazalo se da smo mi bili u još lošijem – govorio je neraspoloženi trener Lokomotive, Silvijo Čabraja, nakon utakmice, čestitajući Plavima na zasluženoj pobjedi.

Pitanja za Čabraju na konferenciji za novinare nije bilo. I to dosta govori, jer sve je bilo viđeno na travnjaku. Ionako kvalitetnijem Dinamu Lokosi su svojim očajnim izdanjem otvorili vrata pobjede i bilo je dovoljno da Plavi odigraju solidnu utakmicu, u kojoj je presudila pojedinačna klasa (Petković, Baturina, Ademi), pa da sve završi kako je završilo.

Kad u cijeloj momčadi samo trojica igrača zavrijede prolazne ocjene (Vrbančić, Goričan i Fetai, možemo spomenuti i Čopa koji se silno trudio, ali bez pravoga učinka), onda je nemoguće nadati se nečemu dobrom. Protiv bilo kojeg suparnika, kamoli protiv neusporedivo kvalitetnijeg Dinama. I sve to dovodi do frustracija, ali i do nezavidnog položaja na ljestvici. Koji je zapravo zrcalo ovosezonske Lokomotive i na Maksimiru je samo potvrđena ovosezonska nemoć momčadi s Kajzerice...

Samo pet osvojenih bodova nakon osam odigranih kola zasad drže Lokose na predzadnjem mjestu, ali ostane li u ponedjeljak Slaven Belupo neporažen u Velikoj Gorici, tada će Zagrepčani dobiti "fenjer" u ruke. Na žalost, takav smo scenarij predviđali nakon egzodusa u ljetnom prijelaznom roku, nakon što je svlačionica Lokomotive opustošena odlascima šestorice standardnih igrača. Prodani su Šotiček i Čavlina, Kalaici je istekao ugovor, a Bartolec, Marić i Bubanja pušteni su bez odštete, iako su imali važeće ugovorne obveze!? Klub koji živi od prodaje igrača diže rampu za odlazak svojim standardnim i ključnim igračima (Marić), a da na njima ništa ne zaradi? To je definitivno jedinstven slučaj, ali vjerojatno i nije neobjašnjiv...

I od lanjske momčadi koja se do predzadnjeg kola borila za četvrto mjesto i plasman u Europu, ostali su na Kajzerici oni koji nisu nigdje mogli otići, a od novopridošlih igrača jedino će pojačanje biti Dinamov junior na posudbi Luka Vrbančić, pa se tako Lokomotiva prometnula u ozbiljnog kandidata za selidbu u niži rang. Kad je nadareni, ali neiskusni junior jedino pojačanje, onda je jasno kakav je bio prijelazni rok...

Sve nekako podsjeća na onu tužnu Lokomotivinu 2020./21. sezonu, uoči Čabrajina dolaska, u kojoj je jedva sačuvan prvoligaški status. Pred Lokosima je opet grčevita borba za ostanak i svaki će osvojeni bod biti zlata vrijedan. Posebno u utakmicama protiv izravnih suparnika, kao što će u subotu biti dvoboj s Goricom.