Postoje odlični i dokazani igrači, koji su iz nekog teško objašnjivog razloga kompletnu karijeru pod određenom sumnjom. Jedan od takvih je i Duje Čop (33). Bio je najbolji strijelac HNL-a, dvije sezone najbolji strijelac Dinama, nosio je dres Vatrenih 14 puta, imao i dobre inozemne epizode, ali kod nas nikad nije dobio priznanje koje je igrama i karijerom zaslužio.
Kad je Duje Čop napuštao maksimirski travnjak nakon što je povijesnim hat-trickom nokautirao Dinamo, kompletan je stadion, uključujući i svečanu ložu, ustao i velikim ga pljeskom nagradio.
- Bio sam neizmjerno ponosan u tim trenucima. Siguran sam da nisam dobio pljesak samo zbog tri gola u toj utakmici, nego zbog svega što sam kroz godine odigrao u Dinamu. Zato mi je taj pljesak bio toliko drag i emotivno dubok za mene - kazao nam je Duje Čop, dok smo u miru sjedili u jednom zagrebačkom hotelu.
Čop nikad nije bio igrač koji bi vukao novinare za rukav kako bi dao intervju ili upozorio na neko njegovo postignuće koje bi trebalo objaviti. Dapače, teško ga je bilo nagovoriti na intervju, radije je “govore” ostavljao za teren.
- Je li hat-trick Dinamu nešto što je ipak najviše odjeknulo u mojoj karijeri? Moguće, nisam siguran. Vjerujem da je sada tako snažno odjeknuo zbog specifične situacije u prvenstvu, zbog te velike utrke za naslov. Da je Dinamo uvjerljivo ispred svih, bila bi to neka mala “mrljica”, zanimljivost kako je bivši igrač Dinama u Maksimiru zabio hat-trick. Ovako je to ispala jako velika priča. Nikad u životu nisam dobio toliko poruka sa svih strana Hrvatske, pa i iz inozemstva. Neki su oduševljeni, neki impresionirani, neki možda u šoku...
Znate li da je nekadašnji srpski centarforski velikan Slobodan Santrač bio zadnji koji je zabio najmanje tri gola i nokautirao Dinamo u Zagrebu? Bilo je to u sezoni 1972./73., zabio je Santrač sva četiri gola u pobjedi OFK Beograda 4:0. Čekalo se takvo dostignuće više od 50 godina.
- Zvuči mi nevjerojatno... Nisam imao pojma. Naravno da sam znao da nema puno igrača koji su zabili hat-trick u Maksimiru i rušili Dinamo, ali 51 godina? Impresioniran sam, ponosan, sretan... Čak dosta toga i znam o Santraču jer otac mi je davao nogometne lekcije dok sam bio klinac. Santrača je jako cijenio.
Dobro, što vama osobno znače ta tri gola?
- Najvažnije mi je što sam dokazao sebi da sam još dobar i da mogu puno. Moja je supruga uvijek vjerovala i govorila mi da sam i dalje dobar, vidjela je kako radim i koliko živim nogomet. Vjerovali su i prijatelji, obitelj, a posebno moj menadžer Siniša Šošo. Drago mi je i zbog njih, uvijek ću im biti zahvalan na podršci.
Da, ušutkali ste mnoge koji su mislili da je vaše vrijeme prošlo. I to u kakvom trenutku...
- Nema za igrača veće stvari nego zabiti u važnim utakmicama. Ova protiv Dinama nije bila finale ili utakmica koja izravno nešto odlučuje, ali bila je jako važna, to smo svi znali. Ta sportska komponenta i dokazivanje u važnim trenucima uvijek su mi bili najveći izazov. Nije bilo važno tko je s druge strane.
Znamo da je Čop u elitnom društvu Eduarda da Silve i Igora Cvitanovića kad su veliki derbiji u pitanju. Svi oni su Hajduku zabili po osam golova. Nitko nema bolji učinak. Čop je u zadnje dvije utakmice protiv Dinama zabio četiri gola. Izbacio je kao Šibenikov igrač Dinamo iz Kupa, sada mu je podrezao krila u borbi za naslov. S druge strane, u zadnjih pet i pol sezona, Čop je ukupno postigao svega 12 pogodaka. Kako to objasniti, ipak su vam tek 33 godine?
- Često sam se i sam pitao što mi se to događa? Puno je “sitnica” koje su utjecale na moj učinak. Često sam imao ozljede koje nisu bile velike, ali bile su neugodne, znao sam tjednima izbivati, gubiti ritam, propuštati pripreme. A ja sam igrač koji mora biti spreman da bih pokazao što mogu. Bilo je u tom razdoblju bljeskova, bio sam tako u momčadi kola Europske lige nakon utakmice protiv Glasgow Rangersa u dresu Standarda. Međutim, to su bili bljeskovi, nije bilo kontinuiteta.
Nakon što ste proljetos ispali iz lige igrajući za Šibenik, pola ste godine bili bez kluba?
- Shvatio sam da je posljednji čas da nešto napravim s karijerom. Bilo je ponuda, ne posebno atraktivnih, ali bilo ih je. Međutim, supruga je bila trudna, po prvi put sam se trebao suočiti s ulogom oca i nekako sam sebi rekao da je vrijeme da malo stanem. Ne zato da bih predahnuo, nego zato da bih se napokon kvalitetno pripremio, da bih maknuo na stranu sve te sitne ozljede. Radio sam svakodnevno s Perom Kuterovcem i Miljenkom Rakom, oni su bili upoznati sa svim mojim problemima, pa smo puno radili na prevenciji, kao i na snazi. Jesenas sam se odlično osjećao, ništa me nije boljelo i tada sam odlučio prihvatiti poziv Lokomotive. Moram svakako zahvaliti ljudima iz NK Vala, s kojima sam također u tom razdoblju trenirao.
Silvijo Čabraja na glasu je kao trener kod kojeg se žestoko radi. Niste se toga bojali s obzirom na 33 godine i pet mjeseci stanke?
- Radio sam isprva po posebnom programu, kasnije se priključio momčadi, odigrao poneku utakmicu, ali znao sam da će mi zimske pripreme biti ključne. Znao sam koliko je Lokomotiva ozbiljan klub i koliko ulažu u mlade igrače, te da je tjelesna komponenta njihovog razvoja jedan od temeljnih postulata. Za mene su takve pripreme bile pun pogodak, bile su i za moje suigrače. Uživam gledati kako ti igrači rade na svakom treningu i kako rastu, uz njih sam mlađi i poletniji. Inače, nikad mi nije problem pratiti bilo kakav tempo, pa nije ni sada.
Čop je radio s puno sjajnih trenera. Kako doživljava Silvija Čabraju?
- On već jako dugo potpisuje fenomenalne rezultate, a ne može to biti slučajno. Kod nas je u Hrvatskoj čak podcijenjen, a radi toliko dobro. Ima vrlo moderan pristup, jako zahtjevne treninge i to je pravi model za mlade igrače i njihov napredak. Nakon zimskih priprema jasno mi je da je to bio i odličan model za mene.
U HNL-u ste igrali za pet klubova - Hajduk, Dinamo, Split, Šibenik i Lokomotivu. Gdje ide HNL?
- Teško je biti objektivan, treba proći vrijeme za realne prosudbe. Kad sam počeo igrati u Hajduku, u momčadi su bile sve same ikone. Ta momčad ušla je u Europsku ligu, osvojila Kup, do zadnjeg se trena borila za prvaka. Bila je to jedna od najboljih generacija kluba zadnjih dvadeset godina. S Dinamom sam osvojio prvenstvo bez poraza, sa šest-sedam reprezentativaca koji su kasnije igrali finale SP-a u Rusiji.
To zvuči jače nego ovo što danas imamo u ligi?
- Vjerojatno je tako. Opet, malo sam možda subjektivan zbog svih uspomena iz prošlosti.
A koja je momčad danas najbolja u ligi?
- Ne znam koga ću razočarati, no trenutačno ne vidim šampionski potencijal niti u jednoj momčadi. Kad je Rijeka prije nekoliko godina iznenađujuće uzela naslov, taj se potencijal vidio. Danas nitko ne igra dobro u kontinuitetu i očekujem još puno iznenađenja na proljeće. Dao bih laganu prednost Dinamu i Hajduku, Rijeka je malo iza njih.
Uloga Lokomotive?
- Lokomotiva je najveća bomba u HNL-u. Svi su svjesni da protiv nas ne mogu lagano, dapače, možemo mi protiv svakoga.
Čop još ne razmišlja o kraju karijere?
- Nadam se da ću uspjeti zadržati formu, da ću nastaviti zabijati. Volim igrati i trenirati, trenutačno mi je samo nogomet opcija.
Čop ima i samo 33 godine. Znanje nikad nije bilo sporno, a sad kad je zdrav i s toliko iskustva...
