Manje novi poraz, a više način na koji je doživljen, kao da je kap koja je prelila čašu odnosa između Istre 1961 i Davida Catale.
Slično kao u kolovozu, kad je Istra stradala s duplo više golova i osjećajem nemoći, pa je smijenjen Mislav Karoglan, sada je dojam s Rujevice vjerojatno završni okvir opusa španjolskog trenera na Drosini. Ono što se ne može reći, to je da je Rijeka presudila Catali.
Nije sramota
Realno gledano, Istra je po tradiciji gubitnik u Rijeci, a govorimo i o momčadi koja se smatra trenutno najmoćnijom u ligi i favoritom za naslov prvaka.
Izgubiti od Rijeke svakako nije sramota, ali izgledati tako jalovo i nedoraslo jest povod za temeljito promišljanje smisla nekog odnosa. Istra je relativno slabije djelovala i s drugim pretendentom za titulu, Dinamom.
Kažemo relativno, budući da je u obrani bila solidna, ne dopustivši praktično niti jednu priliku Modrima osim nesmotrenosti kod gola Perkovića. No, ako u napadu nema opasnije aktivnosti, onda je i jedan gol dovoljan da se ostane kratkih rukava.
Je li fer prelomiti Catalinu zbilju temeljem ova dva poraza, s uobičajeno jačim suparnicima, pogotovo uzimajući u obzir da su Zeleno-žuti vrlo dobro djelovali u pripremama i pobijedili sebi ravne suparnike (Varaždin, Gorica, Slaven Belupo)?
Prvenstvo je, naravno, drugo u odnosu na prijateljske oglede. Neuvjerljiv dojam u prve dvije utakmice nadovezale su se na loše dojmove iz uvjerljivog poraza od Lokomotive i remija s Goricom kad se igralo veći dio utakmice s igračem više.
U klubu je, koliko se može zaključiti, sazrijelo uvjerenje da te slabosti nisu slučajnost, nego da potvrđuju da se David Catala ne snalazi najbolje u Istri 1961.
Često se u tom kontekstu uzima u obzir opus Gonzala Garcije, koji je također imao slabiju prvu sezonu u Istri, i puno kritika u okruženju, ali se prepoznavalo u klubu da igrači napreduju, igra također, te da se može iskoračiti. To se i dogodilo u drugoj mu sezoni. Te dinamike, objektivno analizirajući stvari, ne prepoznaju se u dosadašnjih 17 utakmica s Catalom, odnosno, u pet i pol mjeseci rada.
Drugačija era
Taman kad se napravi neki pozitivan iskorak, ubrzo uslijedi pad, a čim se taj trend ponavlja, to upućuje kako će teško više biti napredovanja. Tim prije što je šira javnost od početka imala negativan stav prema treneru, smatrajući da je odveć defenzivan. Nakon što je Garcijina era pokazala da se može i mora igrati sa svakim, sad je u Puli teško razuvjeriti poklonike Istre da se ne ide u tom pravcu...
Svaka je trenerska era drugačija, ovisno o kadru, situaciji, formi. Što vrijedi za jednog, nije pravilo za drugog. No, kada nema potpunog filinga u svlačionici, a postoji negativan stav navijačkog okruženja, a rezultat ne kompenzira te probleme, tada svakom treneru postaje preteško funkcionirati u tom klubu.