Kad prevladavaju laička promišljanja, pogotovo u rezultatskim krizama, pa se onda i stručna linija populistički postavi u paralelu, onda je u pravilu u pitanju kratkovidnost nekoga ili nečega.

Gonzalo Garcia je bio izvrstan nogometaš ofenzivac, a kao trener je odmah u početku karijere naznačio dvije odrednice. Njegove momčadi igrat će napadački i proaktivno s posjedom i kontrolom igre. Druga odrednica jest da će biti dosljedan što koštalo da koštalo jer neće se odreći svojih ideja. Učinio je to tako već kao trener Twentea, kad je preuzeo mladu i jeftinu momčad s kojom je kao asistent treneru Pušiću ušao u prvu ligu, a kao glavni izborio neočekivani ostanak u ligi. Kad je shvatio da mu vodstvo ne vjeruje i neće slijediti njegove ideje - odstupio je! Bez obzira što je to jaka nizozemska liga.

Kad su mu objasnili da Istra jest manji klub u Hrvatskoj, ali da Deportivo Alaves gradi projekt njegova rasta, što podrazumijeva i stvaranje te razvijanje mladih igrača po određenom stilu igre (španjolski), zainteresirao se i - prihvatio!

- Došao sam ovdje doista zbog projekta. Imao sam bitno isplativije ponude iz zemalja gdje sam igrao (Cipar, Izrael, Grčka, Nizozemska op.p.), ali više me privukla priča Istre. U njoj mogu i ja rasti kao trener i graditi nešto kvalitetno s klubom.

Mnogi nisu vjerovali

To su bile prve njegove izjave za naš list, kada su ga Pula i HNL tek upoznavali. Govorili su nam da je sličan idejama Preleca, a većinski su neimari skepsi prognozirali da će tako i “završiti”. Nakon prvih utakmica osjetilo se u zraku Drosine kako javnost misli da “ta ideja nogometa nije za Istru”. Kao, ona je mala i ne može se bosti s rogatima, nego treba ziheraški izvlačiti što može zatvorenom formacijom i kontrom, uz puno borbenosti (u prijevodu, tuči se za svaki bod)...

Postavili smo tada Garciji pitanje kako gleda na tu skepsu javnosti, ali i dijelom unutar kluba. Bio je vrlo jasan:

GORAN SEBELIC Cropix

- Nema problema ako mi se ne vjeruje. Kako sam došao, tako mogu otići. Ono što je sigurno, to je da neću odustati od svojih ideja i uvjerenja. Istra mora mijenjati mentalitet i težiti igri, hrabro protiv svakoga, u gostima i kod kuće. Ne razumijem zašto bi se trebalo plašiti pred bilo kime? Ovo je nogomet, igra, a ako ne radiš na tome, onda se sve svodi na borbu. To ljude tjera sa stadiona, a ne donosi napredak igrača, momčadi, kluba. Idem dalje tim putom, a klub će donositi svoje sudove.

Jasni automatizmi

Uskoro je Garcijina doktrina prerasla u naznake novog mentaliteta Zeleno-žutih. Iako su mu znali spočitavati otvorenost, pretencioznost u utakmicama i sa slabijima, a kamoli jačima, pa su mu čak zamjerali styling i, za ne povjerovati, nepoštivanje HNL-a, uskoro su se vidjeli ogromni pomaci Istre. Ne toliko u rezultatu, koliko upravo u tom segmentu kojeg on smatra temeljnim, a to je mentalitet. I posljedično hrabrija igra protiv svakog suparnika. Prva kontrolna etapa te promjene Istre bila je u listopadu 2021. kada je Istra bila na pet minuta od prve povijesne pobjede u Maksimiru, ali je završilo 1:1. Više od rezultata dojmljiva je bila igra. Kombinatorika, jasni automatizmi, očito znanje igrača što moraju čini s i bez lopte. Kako je kadar bio takav kakav jest, a proces stvaranja jače momčadi tek na počecima, jasno je da su nastavak boravka pri dnu tablice, kao i serija od 14 utakmica bez pobjede u finišu prvenstva, ojačali oponente treneru. No, ono što je bilo sve izraženije to je podrška publike i navijača, kao i uvjerljiv dojam da igrači s Garcijom napreduju, da igra djeluje sve bolje, a da je klub vrlo zadovoljan. Produženje ugovora do 2024. bio je konkretan pokazatelj tog povjerenja...

Prošlog ljeta stigao je, također uz skepsu, poglavito u prvim tjednima, Saša Bjelanović. No, kažu upućeni da je Josean Querejeta, nedodirljivi vlasnik Baskonije-Alaves, nakon razgovora s Bjelanovićem u Vitoriji bio oduševljen njegovim vizijama. I prvi put je bez ograda prepustio sportski sektor u ruke jednog “domaćeg” čovjeka u Hrvatskoj. Štoviše, govore da je Querejeta senior, kao i njegov sin koji ga je predložio, sada u direktnoj vezi s Bjelanovićem i to bitno pojednostavljuje sve odluke vezane za njegov rad. Bez anomalija iz prve četiri sezone Baska u Puli, vodstva sportskog direktora iz Alavesa, koji je slagao suradnike i kadar krajnje nelogično, Istra je napokon prodisala. Bjelanović je vukao poteze po logici. Raščistio je sve što treba s trenerom Garcijom (kako će se surađivati, što želi u selekciji...) i onda počeo slagati kadar. Prvo red mladih igrača, potom iskusnijih, naposljetku ove zime i dopunska (kvalitetna) selekcija. Bjelanović je to radio u suglasju s trenerom, koristeći i svoje razgranate kontakte iz Italije i skautske mreže čiji je dio bio donedavno za Atalantu.

- Klub ima svoje potrebe i razumijem neke poteze koji nisu baš možda svima shvatljivi. No, imamo određenu autonomiju, radimo dugoročno, razvijamo mlade i podižemo kvalitetu. Koliko budemo uspješni u tome, toliko će nam biti još jednostavnije tražiti nužne podrške iz Vitorije. Uigrali smo se i mislim da idemo u dobrom pravcu - kazivao je Bjelanović jesenas, dok još nisu bile izvjesni aktualni doživljaji više konkurentnosti Istre 1961.

Bjelanović i Garcia, kao i klub i sportski direktor nemaju uvijek ista mišljenja o svemu, ali sada ta zdrava raspravljanja doprinose pozitivnim odnosima i uvažavanju hijerarhija, nakon čega se i jednostavnije dođe do logičnih odluka. Činjenica da je Istra prošlih godina imala skuplje rostere (kolodvorskog ritma) i uvijek bila deveta, a sada s možda najjeftinijim kadrom (proračun 1,1 milijun bruto) pruža najbolje igre i bilježi visoke plasmane, potvrda su iskoraka stručnih logika.

Dugoročniji trener, stabilan roster koji se dopunjava i to ciljano, kvalitetni suport sportske direkcije, ali i doprinos Uprave kluba, to je, eto, temelj vidljivog iskoraka Istre 1961. Ona prvi puta nakon dugo godina već sada, na pola lige, ima osiguran prvoligaški status, a vrijeme će pokazati je li blizina europskih vizura samo trenutna percepcija ili realna opcija...

Nije to matematika

Momčad koja onako nadigra drugoplasirani Hajduk, koja ima već 9 utakmica od 18 bez primljenog gola (pet od šest posljednjih također), koja igra vrlo dopadljiv i prije svega učinkovit nogomet, te djeluje u stalnom napredovanju, naznačuje da može natjecateljski iskoračiti. Do sada je najbolji rezultat u povijesti šesto mjesto. Objektivno, ako se ne dogodi nešto nepredviđeno ili se opet izmjene logike upravljanja i stručnog vođenja, ova Istra može nadmašiti taj doseg. Što ne znači da i hoće. Nogomet je to, a ne egzaktna matematika. No, neke brojke ukazuju da bi ova formula mogla doista funkcionirati...