Uvrlo napetoj, ali ne i odveć kvalitetnoj utakmici, Istra 1961 je ostvarila prvu domaću (drugu u prvenstvu) pobjedu! Pao je Slaven Belupo, prema prikazanom - sasvim zasluženo. Jer, Istra je bila bolja dok je bila s 11 igrača, a onda se logično branila i uspjela osigurati i povišenje vodstva. Na planu borbenosti, požrtvovnosti i koncentracije momčad zaslužuje sve pohvale, kao i njen osporavani trener David Catala, koji je ovom prilikom posložio logičniju postavu, s igračima koji igraju na prirodnim pozicijama, bez da prevladavaju defenzivci. Netko je u šali dodao kako je odmah zato isključen igrač, pa je trener morao posegnuti za više braniča taman kad je htio napadati.
Dobro je raspoloženje, naravno, bilo nakon utakmice, otud i zafrkancije te opušteniji pogled na stvari. Rekli bismo, napokon malo mira, poslije stalnih negativnih tonova.
Najbolje stvari
Onaj koji je bio opet staložen nakon pobjede, kao što je te dojmove odavao i nakon poraza, te sve češćih signala da mu se ozbiljno trese pozicija, David Catala, ostao je na zemlji.
- Sve zasluge pripadaju igračima jer su dali sve od sebe, timskom igrom smo upisali tri jako teška boda. Večeras se trebaju opustiti jer su zaslužili, ali od sutra moramo fokus okrenuti prema još jednoj teškoj utakmici, protiv Rudeša - govorio je u nedjelju nedugo nakon pobjede.
Catala je bio na travnjaku dok su igrači slavili pobjedu pred navijačima, ali se sa suradnicima držao dalje, u pozadini, prepuštajući momčadi da primi pozitivne energije s tribina, s kojih su navijači od prvog trenutka “igrali” uz momčad, pogotovo u drugom dijelu, kad se s igračem manje branila prednost Mlinarovog pogotka. Taj impuls je održao Zeleno-žute na nogama kad je SB prijetio brojnim centaršutima. No, i Catala je dobro “čitao” situacije, te je mijenjao pravovremeno i dobro. Jer, tri igrača s klupe, Valinčić, Iovu i Erceg, bili su ključni igrači u nastavku, kao što je Ćalušić doprinio stoperskoj liniji s 3, a i Čuić u finišu “čuvanja” lopte i protoka vremena. Startna postava činila se dobrim izborom jer je Istra u prvih pola sata djelovala razigrano i rastrčano.
Još jedan važan obol dali su stariji igrači, Blagojević i Mlinar, uz vidljivog boljeg Kadušića na beku nego na krilu. Tamo su solidno radili Vuk i Lisica, uz doprinos i Douglasa kao beka. Majkić, Marešić i Majstorović uvjerljivi, sve dok potonji nije imao višak adrenalina i nesmotreno pokosio Šakotu za isključenje. Posebnu pohvalu zaslužuje junior Maurić, koji djeluje sve bolje, a zasluga je trenera Catale što mu daje puno prostora. Uz starije mentore kao Blagojević i Mlinar svakako će lakše napredovati.
Najbolje stvari, kažu mudraci, proizlaze iz teških izazova. To se pokazalo Zeleno-žutima, koji su upisali vrlo tešku, ali pobjedu koju su proslavili guštom uz “Noći istarske”, uključujući glasove stranaca koji se tek uče pokoju HR riječ.
Mjesta euforiji, međutim, nema. Istra je stvorila veliku prednost pred Rudešom, a približila se Slavenu Belupu na “jednu utakmicu” (dva boda). No, jedna pobjeda malo znači ako ostane usamljena.
Pristup i fokus
Istri treba kontinuitet da se digne, a pristup i fokus protiv SB-a su dobar temelj da njena ipak bolja kvaliteta u odnosu na poziciju dođe do izražaja.
Catala je vrlo trezveno govorio nakon utakmice upravo u tom smjeru i njemu je ova pobjeda ipak donijela određeno rasterećenje. No, svaka utakmica je nova priča i trka za iskorakom se nastavlja...